College [h.s.]

1.1

Sranje, oni razgovaraju s Harryjem i mogu vidjeti da baš i nisu sretna lica.

"Mislim da si u problemu.", reče Edvard. Odmaknem se od njega i pokušavam pročitati nešto s Harryjevih usana ili barem zaključiti o čemu razgovaraju, ali je jako teško.

Ja se polako približavam njima toliko brzo da sam za sekundu tamo.

"Mama, tata.", veselo se nasmiješim i njihova se lica malo razvedre kad me vide.

"Oh, Victorya.", mama mi se prva baca oko vrata i jako me steže. Krišom pogledam na Harryja koji me gleda s nekakvim čudnim osmjehom. Ne mogu shvatiti kakav.

"Gospođice Samuels, nadam se da ste spremni.", ha! Spremna za provesti pola igre na guzici? Da, apsolutno!

"Drago mi je da te vidim kćeri.", tata me zaštitnički zagrli i mogu osjetiti nelagodu s Harryjeve strane.

"Koliko mogu biti spremna gospodine Styles.", svi se nasmiju na moju šalu. Iako ne znam što je tu toliko smješno. I ja se lagano nakezim samo toliko da se ne istaknek previše.

"To mi je drago čuti gospođice Samuels.", opet on s tim gospođice. Sad bi mu najrađe bacila nešto u tu nkegovu šumastu glavu. Mrzim kad me netko naslovljava tako.

"Daa.", iskreveljim se. "Pa o čemu ste pričali?"

"Oh..pa mila gospodin Styles nam je rekao da se nisi osjećala dobro nekoliko dana.", mama mi stavi ruku na leđa i protrlja.

"Je li to istina?"

"Mama stvarno ništa o čemu bi se trebali brinuti. Samo me trbuh boljeo.", slegnem ramenima dokazujići im da nije ništa ozbiljno.

"Trbuh? Um, gospodin Styles nam je rekao da je bila prehlada.", sranje!

"Um, da. Ali me i trbuh bolio.", nasmijem se i ona mi se pridruži. Znači ne brine.

"Oh, u redu onda."

"Umm..idem ja.", tata klimne i nabrzinu ih zagrlim.

"Kasnije imamo iznenađenje za tebe.", tata mi reče. Iznenađenje?

"Kakvno iznenađenje?", podignem obrve, a oni slegnu ramenima.

"Onda to nebi bilo iznenađenje.", optpuno sam zaboravila da je Harry uopće tu sve dok nisam osjetila kako mi je slučajno i neprimjetno okrznuo ruku svojim palcem. Trznem se.

"Sad stvarno moram ići.", kratko rečem i vidim kako mi je Harry pružio ruku pa je s olakšicom i prihvatim.

"Želim vam sve najbolje gospođice Samuels.", čvrsto mi stisne ruku i palcom brzo prođe po mojoj šaci.

"Hvala gospodine Styles.", toplo mu se nasmijem, a nakon toga povučem ruku i polako odem u svlačionicu. Pogledam na sat i shvatim da uskoro počinje. Brzo se presvučem i sama sebi zahvaljivam jer sam već složila rep za koji bi mi inače trebalo najduže vremena. Na brzinu obujem patike pazeći da se ne saginjem previše jer su ove kratke hlačice prepre kratke. Povukla sam ih nadolje najbolje što sam mogla ali mi se i dalje čine prekratkima.

Zadnje pripreme završim ispred ogledala sve dok ne čujem kako nas zovu van.

To je to. Možeš ti to Victorya Samuels. Ohrabrivala sam se i malo zadnji puta navlažila lice i malo se uštipnula za obraze kako nebi izgledala kao hodajuća smrt.

Izađem s ostalim curama van i prvo što mi zapadne pod oko je Harry. Uhvatio je moj pogled, a ja sam ga brzo skrenula i opet ga krišom pogledala. Smijulji se. Gad!

Trenerica nas posjedne na klupicu porkraj. Na pozornicu dolazi Harry smijeći se kao mali dječak. Naslonim se na zid znajući da slijede oni dugi govori koje nikad nisam voljela.

Sve oko sebe mogu samo čuti kako si cure došaptavaju komplimente na Harryjev račun i meni to smeta. Smeta mi jer...ga hvale?

Protresem glavom i usredotočim se na njegov razgovor ali svejedno mogu čuti kako se dvije cure došaptavaju.

"Jesi mu samo vidjela kosic.."

"O da, savršeno mu stoji. Uf, a tek ti mišići..", obje izdahneju dok ja prevrnem očima.

"Evo na početku Vam moram zahvaliti što ste se okupili u ovolikom broju i što ste došli podržati djevojke. Siguran sam da im to puno znači.", klimne glavom.

On počne pričati još nekakve stvari koje mene uopće ne zanimaju pa završim zujeći i gledajući po zidovima dvorane.

"..nastojimo zaštititi naše učenike što je više moguće i pružiti im podršku u svemu. Isto tako se nadam da se oni osjećaju zaštićenim..", trgnem se. Zaštita? Osjećaj zaštite?

"Stvarno nebi bilo lako kad bi upali u nešto loše i navukli se na nešto jer se stvarno teško izvući iz toga. Svakako držimo oči otvorene za takve slučajeve..", zašto mi to zvuči tako poznato?

Jebote on priča o sebi!!

(Oprostite na svemu da sad ne nabrajam jer sam jako umorna i jedva držim oči širom otvorene. Sutra ću popraviti sve greške. Laku noć xx)