College [h.s.]

6.4

Uživajte u čitanju!!!

***

Nikada se nisam željela pronaći u ovaknom trenutku, položaju. Nikada zapravo nisam ni mislila da ću morati. Cijelo tijelo mi drhtio od nervoze i neugodnog osjećaja. Nije ugodan i nadam se da se nikada više neću naći u ovakvoj situaciji. Znate onaj osjećaj kada vam je nelagodno u svojoj koži? Kada jednostvano želite da to prestane? Najrađe bih sada iskočila iz svoje kože jer imam upravo takav osjećaj. 

Ne mogu prestati mrdati rukama, nogama. Moram nešto raditi kako bi ublažila ovu nervozu koja vlada u mom tijelu. Nikada zapravo ni nisam voljela čeknje. To me izluđuje, srce mu kuca sto na sat, znoje mi se dlanovi, ne mogu ostati mirna ni sekunda. Trenutno se ne znam kamo osvrnuti kako bi ublažila nervozu. Neprestano hodam lijevo-desno po skučenoj prostoriji. 

Još samo par minuta.

Sama sebe tješim. Gdje mi je uopće bila pamet nepraviti nešto takvo. Glava me još više boli kada se sjetim udarca u glavu. Prstima prođem po tjemenu glave i osjećam kako klizim leđima sve dok ne osjetim hladnoću ispod sebe. Čak i sad me nervoza ubija i ne mogu prestati lupati stopalom o hladan pod. 

Nikada nisam mislila da bi mi nekoliko minuta moglo promjeniti cijeli svijet. U nekoliko minuta ću zapravo saznati hoće li mi se život promjeniti od temelja. Nisam sigurna mogu li kriviti alkohol ili moju glupoću. Kako sam samo glupa. 

Sve je išlo kako je i trebalo. Krenula sam s predavanjima, uzela dodatne satove, učila satima kako bi nadoknadila izgubljene mjesece. I bum! Prije nego što sam uspjela trepnuti nađem se na hladnome podu WCa s užasnom glavoboljom. Ili mamurlukom. Nisam još zaključila što je točno. 

Osjetim kako mi mobitel počinje vibrirati. Sad mi još i to treba. 

To je vjerojatno već stoti poziv od njega, ali doslovno. Ne prestaje me zvati i slati poruke i ispitivati. Ni ne uspijem izbrisati poruku već me ponovno zove ili pošalje tri nove poruke. Mislila sam da sam bila jasna jutros. Izgleda da nedovoljno.

12 SATI RANIJE

Harry's POV

Vozimo se već sigurno pola sata. Moje oči ne silaze s ceste. Jedva držim oči otvorene. Moram priznati da mi je teško palo ustati s kreveta u pola noći, ali onda sam se sjetio da je to Tori. Teškom mukom sam ostavio Allie samo. Nikada još takvo nešto nisam napravio. Nabijam nogu na gas kako bi što prije odbacio Tori i vratio se Allie. Već je previše dugo sama. Iako spava i gospođa Evans je s njom i dalje mi nije svejedno ostaviti je samu u cijeloj kući.

Tori ne prestaje gledati kroz prozor. Naslonila je glavu na staklo. Nisam siguran spava li je joj ne vidim lice od moje prevelike jakne koja je na njoj. 

Ne mogu odoljeti kada stavim ruku na njezin obraz i maknem joj pramen kose iza uha. Prsti mi prolaze po njezinoj nježnoj koži. Tako je mekana i glatka. Očito je da spava, jer siguran sam da bi se do sada već okrenula ili mi odvratila nešto. 

Nisam mogao doći sebi kada me nazvala u pola noći. Bio sam toliko izbezumljen. Prvo sam pomislio da joj se nešto dogodilo. Toliko sam se uspaničio da sam dva puta obukao napako majcu. Isti trenutak kada sam završio razgovor sam ustao iz kreveta i brzinom munje otišao do gospođe Evans i zamolio je da pričuva Allie na kratko dok ne dođem. Mislim da je ostala u transu kako sam brzo govorio i nisam ni siguran je li me razumijela pola. U istom trenutku sam se obuvao, govorio njoj i oblačio jaknu. Adrenalin mi je poskočio i nije mi trebala ni kap kave kako bi se razbudio. U nekoliko minuta sam ustao iz kreveta i skočio u auto.

Srce mi je neprestano kucalo kada sam se vozio do kluba. Poludio sam kada me stražari nisu pustili unutra. Mislio sam da ću izgubiti sve živce kada sam čekao da se pojavi. Bilo je tako hladno vani i kada se Tori pojavila vani u kratkoj haljini i štiklama koje očigledno nisu bile za nju samo sam je htio ugurati u auto. Zbog hladnoće, ali i pogleda muškaraca koje ona vjerojatno nije ni primjetila. Brzo sam je ogrnuo svojom jaknom kada smo sjeli u auto.