College [h.s.]

3.9

Flashback-nastavk (Harry's POV)

"Djeco večera.", podigao sam glavu kada sam čuo mamin glas iz donjeg kata. Mirisi su se proširili po kući i znao sam da je složila moje najdraže jelo. To obično radi samo kad je Božić ili Uskrs. Ostavio sam Lego kockice i potrčao dolje po stepenicama držeći se za pomoćnu ogradu. Bosim nogama sam potrčao prema kuhinji gdje je Gemma podstavljala stol, a mama stavljala večeru na stol. Sjeo sam na svoje mjesto i oblizavao usne želeći što prije okusiti hranu.

"Harry, idi prvo obuj papuče.", izdahnuo sam i ramena su mi se spustila. Podigao sam glavu i vidio mamu kako skida kuhinjski ogrtač i stavlja ga sastrane. Ne volim papuče, zašto Gemma ne nosi svoje, a ja moram?! To je nepošteno.

"Ali mamice..", odmahnula je glavom.

"Papuče Harry, nemoj me ljutiti.", pognutom glavom sam ustao i potrčao do sobe. Morao sam se zavući ispod kreveta kako bi ih dohvatio. Jednostavno sam mislio da ih sakrijem, pa će nestati i neću ih više morati nositi. Vratio sam se natrag u kuhinju i sjeo. Tata, mama i Gemma su već bili za stolom i punili tanjure. Ja sam svoj napunio toliko da je nedostajala mrvica i moja večera bi završila po cijelom kuhinjskom stolu. Sline su izlazile iz mojih ustiju koliko je izgledalo ukusno.

"Bolje stavi dva puta po manje Harry.", kao da nisam čuo počeo sam puhati kako bi se što prije ohladilo kako bi mogao jesti.

"Ostavi sada to sine, mama i ja moramo razgovarati s vama djeco.", nije mi do razgovora, samo želim okusiti moje najdraže jelo. "Ali tata, jako sam gladan.", žalio sam se, dok je Gemma odložila svoj pribor i slušala. Tata se nije obazirao na mene nego je počeo.

"Gemma, Harry...znate kako ja jako volim vašu mamu i da ću je zauvijek voljeti, uvijek smo bili sretni zajedno i išli na obiteljke izlete zajedno i na putovanja. I znate da vas, tebe Gemma i Harry jako puno volimo i da će to uvijek tako ostati, iako se ponekad i nije tako činilo, ali oboje smo vas i vaša mama i ja neizmjerno puno voljeli i jako je važno da znate da će to tako uvijek ostati bez obzira što se dogodi.", pročistio je grlo. Iako me nije previše zanimalo što govore jer su moje oči lutale na do vrha napunjen tanjur, povremeno sam obratio pažnju na tatu kada je govorio, a mama ga je povremeno dopunjavala.

"Ali, znate kako se mama i ja u zadnje vrijeme jako puno svađamo. Pa, to je zato što smo našli nekoliko...umm..nesuglasnica i stvari koje nam se ne sviđaju. Zato smo odlučili napraviti dužu pauzu.", naglo sam podignuo glavu. Rastaju se? Iako ne znam što to ta riječ posebno znači, znam da je ružno. Prijetelj iz predškole mi je rekao da su mu roditelji rastavljeni i da žive u posebnim kučama pa tako da mora svaki vikend putovati u dugu kuću, iako se njemu to ne sviđa.

"Koliko dugu pauzu?", pitao sam. Sada su imali moju punu pažnju. Uhvatio sam Gemminu ruku ispod stola dok sam čekao odgovor. Hoćemo li ja i Gemma svaki vikend putovati u drugu kuću i hoće li naši mama i tata živjeti u odvojenim kućama?

"Zauvijek, Harry.", bila je to rečenica koje je potvrđivala sve moje sumnje. Ali, ne smijem to reći Gemmi jer će ona plakati kada joj kažem da će roditelji živjeti odvojeno.

"Rastajete se?", osjetio sam suze u oku. Ne želim da mama i tata žive u različitim kućama.

"Ne, ne Harry, dušo nije tako. Samo...", prekinuo sam je kada sam ustao od stola, a moja večera je završila razlivena po stolu.

"Mrzim vas!"

Kraj flashbacka

Črsto sam stegnuo rukama Tori oko sebe dok se ona dobrovoljno obavijala oko mene. Naslonila je glavu na moje rame i pustila da suze naprave svoje. Ubrzo sam mogao osjetiti kako je dio moje majce na ramenu posta vlažan, ali nije mi smetalo. Sve bi napravio da je utješim. Victorya je jedina u zadnjih 5 godina koja me oborila s nogu i jako mi se sviđa. Stavio sam ruku na njena leđa koja su bila prekrivena mojom majcom. Mogao sam osjetiti njenu meku kožu preko sloja tkanine. Privukao sam je sebi i spustio se na leđa.