College [h.s.]

0.7

"Stvarno nisam htjela-..", počela se ispričavati dok sam se ja okrenula na drugu stranu žarko crvena u licu.Baš kao i uvijek pokušaala sam rukama ukloniti crvenilo sa lica ali naravno da nije uspjevalo.

"Ana, sve u redu. Ima li problema?", prekinuo ju je. Ne znam kako može biti tako uzdržan. Ja jedva kontroliram svoje disanje.

"Da, gospodine. Došla sam jer je Allie htjela doći ovamo da se pozdravi..", posramljeno je rekla. Iza nje je provirila Allie. Zatim je dotrčala do Harry'ja i zagrlila ga oko noge. Ana je izašla iz prostorije ostavljajući nas same.

"Ja bi stvarno morala ići.."

Harry's POV:

"Ja bi stvarno morala ići..", Victorya je promrmljala iza mene, a ja sam se okrenuo u sekundi. Ne!

"Victorya čekaj!", uhvatio sam ju za rame. Nije me htjela pogledati. Sad ne znam koja je posljedica. Ima samo dvije opce, prva jer joj je neugodno, drugo jer se srami..zbog onoga što se malo prije dogodilo. Stvarno ne znam što mi je bilo. Jednostavno sam to napravio. 

"Ja..samo ostani. Da razgovaramo.", na trenutak je razmislila pa mi dala lagano klimanje glavom i dalje ne gledajući me u oči. Povukla se dok sam se ja pozdravljao s Allie. 

Čučnuo sam se tako da sam joj bio u ravnini očiju i zagrlio je, snažno. Ne znam što bi bez nje. Osjećam se kao da živim za nju. Stegla me svojim malim ručicama oko vrata i poljubila u obraz. Mislim da bi svaki čovjek dao sve da to iskusi. Stavila je glavu bliže mojem uhu.

"Vidjela sam kako si poljubio Tori..", tiho se zahihotala. Oh, sranje!

"Na usta..", sad sam se ja nasmijao.. 

"Idi sad, i slušaj Anu, dobro? Ja dođem poslije kući", klimnula je i otrčala van. Ne znam točno što bi sad trebao napraviti. Možda razovarati s njom? Objasniti joj da između mene i Victorye nema ničega? Ona to neće razumijeti još je premala. 

Ustao sam na noge i okrenuo se predivnoj djevojci iza mene. Skrenula je pogled i zagledala se u policu s knjigama i papirima.

"Victorya--"

"Ovo je tako pogrešno!", prekinula me. "Shvaćaš li ti što smo mi napravili?! To se izvan pravila..to..to se ne smije. Možemo biti kažnjeni i mogu nas oboje izbaciti iz škole i što onda?!", vidio sam joj suze u očima. 

"Victorya!.", okrenuo sam je prema sebi i obrisao je ispod očiju.

"kao prvno nitko te neće izbaciti jer sam ja ovdje glavni, i kao drugo da to je izvan pravila..dovraga Tori žao mi je.", vidio sam na njoj kako je bila ranjiva, zabrinuta u isto vrijeme..

"Ne! Zapravo uopće ne nije žao što sam te polj-", stavila je ruku na moja usta i prekinula moje riječi. Zašto to radi ionako nikoga nema u školi trenutno.

"što ako te netko čuje..!"

"Onda ću ti pokazati.", bez riječi opet sam prislonio usne na njezine i opet osjetio toplinu njezinih usana.

U početku je samo stajala, ali nakon nekoliko sekundi uzvratila je poljubac. Nasmijao sam se i uzeo njene ruke u svoje pa ih stavio oko vrata i tako je još više približio sebi. Mogao sam osjetiti kako je ukočena. Pa da, nije da se nalazi u takvoj situaciji svaki dan..ali ni ja.

Ovo mi je prvi put da sam poljubio neku od učenica.

"Tori..", obgrlio sam joj njezin struk i tek onda shvatio koliko je zapravo malena. Pritisnuo sam ju uz sebe.

Zaokrenuo sam se tako da sam je ptislonio na rub radnog stola. Nikad nisam želio djevojku na način na koji sam htio Tori. Ona je bila nevina i još sam je više poželio zbog toga.