College [h.s.]

7.0 (prvi dio)

(Odlučila sam zadnji nastavak podjeliti na dva djela da nebi sve bilo prenatrpano u jednom. Uživajte u ovom nastavku i ostavite pokoji komentar i vote xx)

Nisam sigurna koliko smo sjedili na krevetu. Prolazile su sekunde, minute. Nisam bila svjesna vremena koje je prolazilo pokraj nas. Njegove ruke nježno su milovale moju kožu. Kako njegovi prsti prolaze po mojoj ruci koža mi se naježila. Odmaknem se od njega prije nego što još nešto ne napravi. Treba mi taj prostor između nas kako bi ja bila sigurna da imam kontrolu nad svojim umom i da mogu upravljati njime. 

Polako otvaram oči i polako ispuštam sav zadržani zrak iz pluća. Nekoliko puta trepnem kako bi razbistrila vid i tek tada mogu jasno vidjeti Harryja ispred sebe. Na licu mu je ogroman kez, oči još uvijek zatvorene, a jezik mu prelazi po usnama.

"Mmm..i dalje imaš isti okus..", tiho kaže. 

Trnci mi prođu od glave do pete i nakašljem se. Harry polako otvara oči. Smije se u mom smjeru. Odlučim da je najbolje da skrenem pažnju od ovoga što se upravo dogodilo. 

"Idemo onda?", bilo je prvo što mi je palo na pamet. Harry i dalje izglada kao da uživa u trenutku koji se malo prije dogodio. Lagano kimne glavom i ustane. Ustanem i ja za njim.

"Uzet ćeš prsten?", pokaže prstom na prsten na krevetu. Prsten je i dalje tamo gdje sam ga i ispustila kada sam se našla u trenutku s Harryjem. Obrazi mi lagano pocrvene na samo sjećanje prije minutu. Oboje smo sjedili na krevetu, toliko blizu. Naše usne su bile spojene u jedno. Još uvijek mogu osjetiti njegov jezik na mom, kako je upio svaki moj okus. Na trenutak osjetim kako mi noge slabe od senzacije koja mi je još uvijek u kravi i struji mojim tijelom. Još uvijek osjećam njegov vreli dah na mojim usnama i njegov senzualan dodir na mojem. 

Treba mi nekoliko sekundi kako bi vratila kontrolu nad svoji tijelom te uzmem prsten s kreveta i na nekoliko sekundi razmišljam trebam li ga staviti. Gledam u prekrasni prsten sa značajnim znakom vječnosti na sredini koji je ispunjen malim dijamantima što mu daje dodatan sjaj. Kao da mu ne mogu odoljeti polako ga stavljam na ruku i ignoriram Harryjev kez. Oblačim jaknu i nabrzinu uzimam torbu prije nego što Harry otvara vrata i ja za njim izlazim zaključavajući vrata. Pospremam ključ i u tišini pratim Harryja do njegovog auta. Sjedam u njega i u tišini vežem pojas čekajući da krenemo.

(..)

Nisam sigurna koliko se vozimo, ali prošli smo već kilometre i kilometre. Osjećam kako mi je već i stražnjica utrnula iako je sjedalo udobno. Jedino što je ispunjavalo tišinu u autu je bio radio. Tiha lagana pjesma ispunjavala je i nelagodu između nas. Pojas me držao na mjestu kako ne bi gladala u Harryjev profil. Čvrsto sam stisla šake i stavila ih u krilo. Misli su mi tako uzbrkane. Harry me nenormalno privlači, vrlo je privlačan, obožavam njegovu kovrčavu kosu koja je tako mekana, volim njegov osmjeh i kako mu se pojave rupice na obrazima kada se smije što ga čini slatkim, ali s druge strane je seksi. Volim njegov dubok glas koji ga čini muževnim. Vrlo je pametan i dobar, pažljiv i nježan.

On je kao spoj slatkog dječaka i seksi muškarca što je u nekim trenucima i zbunjujuće.

Sve je to ono što me privlači kod njega, ali i nešto kao da me odbacuje. Ne poznajem ga kako treba. Volim kako se ponaša prema meni do sada. Poštuje me i vrlo je pristojan, iako znam sve to i dalje me nešto odbacuje. Kao da ne znam nešto o njemu, što je vrlo velik dio njegovog života.

Auto polako staje. Harry gasi auto i vadi ključ. Naslanja se na sjedalo i izdahne. 

"Stigli smo.", pogleda me. Gledam kroz prozor, ali je vani mrak i ništa se ne može raspoznati. Polako otkopčam pojas i kad krenem otvoriti vrata osjećam stisak na laktu. Stanem i okrenem se.