College [h.s.]

EPRILOG

Gledam se u ogledalo. Ne mogu prestati u ovu djevojku ispred mene. Izgleda bolje nego proteklih dana. Kosa joj je lagano nakovrčana ima puno više šminke ispod očiju nego što inače stavlja. Sjenila na očima čine joj oči većima i otvorenijima. Obrazi su lagano crvenkasti, a sve nepravilnosti prekrivene. Razlog više šminke ispod očiju su neprospavane noći, kasno učenje, stalna predavanja kako bi položila sve ispite na vrijeme. Iako si i sama ne želi priznati nisu neprospavane noći bile samo zbog učenja. 

Lagano prođem rukama po haljini na sebi. Pod prstima osjećam mekani materijal crvene haljine. Prsti mi sami od sebe klize sve do kraja kada mi padnu uz tijelo. Volim što haljina ide u širinu, skriva sve moje nepravilnosti i manjak kilograma. Izgledam nekako zdravije. Okrenem se i pogledam u ogledalo. Leđa su potpuno otkrivena. Sve što ih "pokriva" su crvene isprepletene trake koje spajaju haljinu zadnji dio s prednjim. Iako mi se ne sviđa kada su mi leđa tako otkrivena nisam imala izbora. Haljinu sam zajedno s Bellom kupovala jučer. Na brzinu obujem štikle koje idu uz haljinu i primjetim da sam znatno više nego bez njih. 

Pa, pretpostavljam da je to moć potpetica.

Treba mi sekunda da povratim ravnotežu i zadnje što mi ostaje je staviti nakit.

Zakopčavam zadnju narukvicu oko zgloba kada Bella ulazi u sobu. Ona je već u svojoj haljini i skače od jutra oko mene požurivajući me. Da barem i ja mogu dijeliti takvu uzbuđenost s njom. Jučer me natjerala da sjedim na krevetu dva sata dok je ona isprobavala haljinu i cijelu kombinaciju u kojoj je sada, samo što je sada i puno ljepša.

Osmijeh od uha do uha prvo je što vidim kada uđe i zatvara vrata za sobom.

"Bila sam kod drugih cura i svi su spremni.", mjerka me od glave do pete. "Izgledaš predivno, znala sam da je ta haljina bila bolji izbor.", pljesne rukama.

"Meni se više sviđala druga.", tiho prošapćem. Jedini razlog zašto sam uzela ovu je jer je ona bila toliko uzbuđena i zato što mi ni nije važno koja je haljina na meni.

"Ona šarena?! Nije pravo vrijeme za nošenje šarenih haljina. A i ne stoje ti dobro kao što ti misliš, bez uvrede.", ne mogu si pomoći, a da se ne nasmijem. Nije do onoga što mi bolje stoji nego ono u čemu se osjećam bolje. Ali, naravno mislim da ona to ne bi shvatila. Mislim da se ona zaljubila u ovu haljinu na prvi pogled i sada čeka da je na nosim pa da je ona poslije uzme. 

"Da, da, da...", prebacim kosu preko ramena.

"Idemo?", pruži mi ruku.

"Znaš da mi ne trebaš glumiti pratilju.", nasmijem se i prihvatim njenu ruku. Njezinu teoriju da treba imati pratilju sam slušala zadnjih mjesec dana. 

"Budimo realni da ti misliš obrnuto jer nemaš pratilju jer si otjerala zadnja dva muškarca koja su te pokušavala pitati prije nego što su te uopće imali priliku pitati.", govori dok izlazimo iz sobe i zamalo pa da se polomim preko kovčega položenog pokraj vratiju. Sve moje stvari su unutra i nakon ceremonije spremna sam otići nekamo daleko. Već sam nekoliko mjeseci u mislima na nekoj plaži i pijuckam koktel.

"Nisam ih otjerala. I kako ti to uopće znaš? Nisi bila tamo.", čekam je da zaključa vrata.

"Jer sam ih je poslala.", okrenem se za 180 stupnjeva prema njoj.

"Što?! Zašto? Znaš od početka da nemam problema ići sama. Ne treba mi netko tko će mi disati za vratom i hodati za mojim petama.", kroz cijeli hodnik odzvanja zvuk potpetica.

"I sada sam to ja.", preokrene očima. Sama pomisao da je morala odbiti Zayna kako bi bila moja pratilja, hodala za mojim petama i disala mi za vratom nekako smanjuje moju nervozu.