College [h.s.]

0.6

"Sjednite.", naslonio se na naslon stolice. Pokušavala sam gledati svugdje samo ne u njega, ali je moj pogled ipak završio na njemu.

"Imate li problema?", vidla sam kako je krišom pogledao prema meni dok mu je glava bila okrenuta prema Belli. Ovo će biti jedan dug i neugodan razgovor.

"Ne, stvarno je sve u redu-", osjetila sam kako me Bella udarila ispod stola u nogu. Zašto to radi? Ali dobila sam odgovor kada je ona počela pričati, a ja sam samo pomno gledala njegove izraze lica. Klimao je glavom na svaku njenu riječ i pozorno je slušao. Ponekad bi nakratko pogledao k meni pa onda opet ka Belli.

"Shvaćam.", rekao je kada jr Bella na kraju sve ispričala. Stolicom se okrenuo prema meni i pogledao me direktno u oči. Njegove zelene oči gledale su u moje.

"Gospođice Roudrigez možete li na kratko izaći molim vas.", rekao joj je i dalje gledajući direktno u moje oči. Ona je ispustila tiho "Oh" prije nego što se ispričala i izašla. Prije nego što je zatvorila vrata namignula mi je i nisam sigurna što je to trebalo značiti osim da sam opet ostala sama s gospodinom Stylesom.

Zatvorila je vrata i molim da me ne čeka ispred vratiju jer imam predosjećaj da ovo neće biti samo razovor o meni jer nismo imali priliku pričati od jučer. Tako da vjerujem da će i to spomenuti, zapravo sigurna sam.

"Pa Victorya...", vjerojatno je čekao da ja počnem...

"Kada si mi planirala reći o ovoj situaciji?", nije da ga je baš briga o mome životu ali predpostavljam da bi on to morao znati.

"Gle, nije da te tjeram da mi kažeš ali ovo spada pod hitne slučajeve.", mislim da ga smeta to što sam mu to prešutila..

"Ja stvarno nisam znala.", zamuckivala sam.

"Dobro..onda u petak otići, to je za 5 dana.", i onda su to hitni slučajevi.

Klimnula sam glavom..

"Što se tiće onoga juče-"

"Ja stvarno neću nikome reći gospodine Styles", klimnuo je glavom. Svim snagama sam pokušala dati mu do znanja da prekine o toj temi, ali on izgleda da ih nije uhvatio.

"Victorya..ja..", podsmjehnuo mi se. "Stvarno se nadam da ne misliš da samo mi prerasli nešto više u našim odnosima..", OUCH!

On je taj koji me zove po imenu, on je taj koji mi je ispričao o privatnom životu, što sada on očekuje?!

"Molim?", podigla sam jednu obrvu. Stvarno sam bila zbunjena. 

"Znam da znaš neke stvari koje većina ljudi ne zna, i stvarno se nadam da ne misliš da to znači da-", kako se usuđuje to govoriti. Ja od prvog dana njega poštujem, a nije da se on baš drži pravila!

"Molim vas, gospodine Styles!", glasno sam rekla, skoro se zaderala dok me on šokirano gledao. Pa sad je došlo mojih 5 minuta. 

"Ja.", prstom sam pokazala na sebe... "..ja nikad nisam prekoračila granicu..ili vas zvala imenom, ili nadimkon koji nije primjeren!", sad sam se već zaderala.

"I zašto vam nisam rekla za privatni problem?! Jer milim da vas se ne tiče! Prvo sredite svoj život pa onda kontrolirajte tuđe!", pokupila sam torbu s poda i izjurila van najmerno jako zalupivši vratima. Oh! Sad mi je srce na mjestu, napokon sam mu sve rekla u lice! Osjećam se..slobodno.!

Brzim koracima sam lutala negdje gdje me nebi mogao pronaći,a to je bila Zaynova ordinacija..

NAKON 4 DANA...

"Da, sutra navečer mi ide avion", objašnjavam mami već po 3 put.

"U redu, samo mi jako fališ i meni i svima.", imam osjećaj da jedva kontrolira suze, a uskoro ću i ja.