Nekoliko minuta sjedim na hladnom podu u mračnom WCu s mobitelom na uhu. Cijela prostorija je tiho i ne čuje se ništa osim mojeg glasnog disanja. Rekao je da će doći po mene. Sada. Već je krenuo. Probudio se za mene usred noći i sada će sjesti za volan u auto i dovest će se ovamo iako nema pojima gdje sam. Osjećam kako mi je srce nabujalo i sve brže kuca.
O bože! Doći će ovamo, a ja izgledam odvratno. Sva snaga mi se vraća u mišiće i dobijem nalet snage. Skočim na noge i više mi nije teško hodati u štiklama jer ne osjećam bol. Uzimam novu maramicu iz torbice, a staru, sada crnu od maskare bacim u koš. Skoro se uplašim svog odraza u ogledalu i već vidim puno posla kojeg treba napraviti na mom licu u vrlo malo vremena. Obrišem crnilo na obrazima i oko očiju. Namočim maramicu ispod mlaza vode i prođem preko cijelog lica. Umijem se mlačnom vodom i maknem ostatak šminke s lica. Nanesem novi, jedan sloj maskare i sve pospremim natrag u torbicu. Prljave maramice bacim u koš.
Izadem iz WCa potpuno energetična i sigurna sam da nije alkohol...
"Napokon.", Bella mi se pribije uz tijelo i čvrsto me zagrli. Nasmijem se i uzvratim joj zagrljaj. "Jesi dobro? Ponašaš se nekako drukčije.", namršti se i odmjeri me od glave do pete. Srce mi jače zaigra kada se sjetim da će uskoro biti ovdje. Pokraj mene.
"Dobro sam.", slegnem ramenima i pustm je iz zagrljaja.
"Dobro jer mi treba piće, cijelu noć sam te gledala kako piješ, a sad je red na mene.", odlakne se od mene i sjedne pokraj Marka i njegovog prijetelja.
"Victorya dođi sjedni s nama na kratko.", Mark potapša mjesto pokraj sebe. Nevoljko sjednem do njega i natočim običnu, mineralnu vodu. Brzo je popijem kako bi, nadam se isplavila okus žestice iz usta.
"Daj nešto jače Tori.", pred mene je stavljena boca puna alkohola. Mogu osjetiti miris da se vjerojatno radi o tekili ili nečemu jednako jakome. Ne želim više popiti ni kapi nečeg alkoholnog ove noći. Dovoljno mi je.
"Neka, hvala.", naslonim se na stolicu.
"Možda si za jedan ples u krilu? Uvijek sam ti na raspolaganju.", približi se meni i osjećam smrad iz njegovih usta. Stavim mu ruku na gola prsa i odgurnem ga od sebe. Postaje mi mučno od same pomisli da opet radi sve ono što i prije. Nikad u životu nisam doživjela nešto tako...traumatično. Nije da Mark nije zgodan, ili njegov prijatelj. Zgodni su oboje. Snažni mišići, čisto tijelo, savršena frizura, ljupke oči, bijeli zubi, savršen osmjeh. Ali to je sve samo šarm. Nikada ih nebi mogla shvatiti ozbiljno kao i Harryja. Osjećam kao da me nebi razumijeli kao što me Harry razumije. On ima tu ozbiljnost u sebi. Što volim kod njega. Kao i njegove riječi, sam glas. Obožavam kako je hrapav. To ga čini seksi. A o izgledu da i ne govorimo.
"Mislim da je ono bilo dovoljno za nekih...zauvijek.", nasmije se i nagne glavu prema iza ispijajući piće.
"Mislio sam da si više djevojka od akcije.", namigne mi.
"Volim raditi stvari tamo gdje im je mjesto i vrijeme.", oštro odbacim iako nisam htjela tako zvučati.
"A koje su to stvari? Prosvjetli me.", spisti čašu na stol uz mali tresak. "Možda bih i ja volio raditi te stvari s tobom."
"Gledaj, super ti ide to tvoje šarmiranje i to sve, ali ja nekako ne volim muškarce poput tebe.", ni ne znam zašto mu to govorim.
"A kakvi su to dečki poput mene?", oni koji su savršeni, striperi.
"Daj molim te reci mi kada si zadnji put imao djevojku, a da je veza bila ozbiljna? I pod ozbiljna mislim da je nisi pokupio u klubu. Da je veza bila duža od dva-tri tjedna.", uzmem čips s stola i natrpam si ga u usta. Počinjem biti jako gladna. Zadnje što sam pojela bio je ručak.
YOU ARE READING
College [h.s.]
FanfictionPoštovana gospođice Samuels, vaša prijava za 'Community College Seattle' koja je poslana datuma, 18.5.2014. godine u 14:39 sati poslana s mjesta Washington zadovoljava uvijete i prijava je prihvaćena. Zadovoljstvo nam je priopćiti Vam tu vijest s ob...