College [h.s.]

5.0

Harry's POV

"Tori.", tiho šapnem i pokušam je odmaknuti od sebe, ali joj je tijelo opušteno. Zbunim se i pogledam u nju. Oči su joj zatvorene i ujednačeno diše. Nasmijem se i poljubim joj usne koje su suhe. Privijem je uz sebe i ona se pošmekolji. Otvori oči i protrlja ih. Omota ruke oko mog vrata i ja ustanem.

"Još malo i onda ćeš moći spavati.", šapnem joj na uho i ona kimne glavom. Poljubim je lagano na usne i polako se popnem uz stepenice. Stavi glavu na područje između ramena i vrata i duboko izdahne. Laktom otvorim vrata i tiho uđem. Mala noćna lampica još uvijek svijetli, a Allie spava između dva jastuka na sredini kreveta. Nogom pokušam što tiše zatvoriti vrata. Spustim Tori na rub kreveta i pustim je da leži na krevetu. Iz ormara uzimam svoju bijelu majcu kratkih rukava i neke zelene kratke hlače. Volio bi da može spavati samo u mojoj majci, ali je Allie na krevetu i spava s nama pa smo se morali suzdržati. Stavio sam odjeću preko ramena i ponovno došao do kreveta. Čučnuo sam kod Torine glave i spustio usne na njezine.

"Probudi se.", šaptao sam kada sam odvojio usne od nje. Polako je otvorila u oči i pogledala oko sebe i stala na mojim očima. Nasmijao sam joj se i stavio prst na usne. Pogledala je u mom smjeru. Ugledala je Allie koja se umalo probudila. Ustao sam i ponudio joj ruku. Prihvatila je i pomogao sam joj ući u kupaonicu. Upalio sam svijetlo i stavio odjeću na rub kade i poklopio wc školjku. Lagano sam ja stavio dok je naslonila glavu sastrane na pločice. Skinuo sam joj majcu i obukao svoju. Otkopčao sam gumb na trapericama i teškom mukom ih skinuo. Jednostavno su bile pre uske. Stavio sam svu odjeću sastrane na pod i obukao joj donji dio njezine pidžame s rozim cvjetićima.

"Dođi idemo spavati.", kimnula je glavom na moje riječi i ustala. Tiho je zijevnula i protrljala oči. Sjela je na krevet i ušla ispod topao poplon. Maknula je kosu s lica i zaklopila oči. Poljubio sam je i obišao stranu gdje je noćna lampica. Nagnuo sam se nad Allie i ostavio joj poljubac na obrazu. Ugasio sam svjetlo i tiho izašao iz sobe. Zatvorio sam vrata i sišao u kuhinju. Sjeo sam na barsku stolicu i uzeo mobitel u ruke.

Anastasia

Kliknuo sam na njeno ime i potegnuo zelenu tipku. Nakon nekoliko sekundi zvonjenja javio se ženski glas.

"Halo?", i dalje sam je prepoznao. Kladim se da je ostala ista. Drska i tvrdoglava. Glava me zaboli kad se sjetim svih muka koje mi je zadala.

"Anastasia, Harry je.", progutam knedlu koja mi je zapela u grlu. Laktom se naslonim na šank i izdahnem.

"Harry? Harry Styles?", čujem nešto u njezinom glasu, ali ne mogu prepoznati što je to. Strah, žudnja ili nervoza.

"Da ja sam Anastasia.", pokušam što ravnije održati glas.

"Oh, pa..čime sam zaslužila tvoj poziv?", sarkastično kaže. I dalje je ostala ista. Preokrenem očima.

"Vidim kako se nisi nimalo promjenila.", sam sebi osjećam ogorčenost u glasu. Kako bi se uopće ja trebao osjećati u vezi s ovom situacijom?

"Kako bi se trebala ponašati Harry? Oduzeo si moje vlastito djete od mene!", duboko udahnem. Sada više nisam ni siguran jesam li ispravno postupio kada sam stisnuo prokletu zelenu tipku i nazvao je. Trebao sam znati da se osobe kao što je ona ne mjenjaju.

"Nebi to morao napraviti da si se ponašala po uzoru jedne majke!", viknuo sam.

"Imala sam 18 godina, kako sam se trebala ponašati Harry?! Bila sam klinka koja je zatrudnjela, koja nije ni htjela to!", vikala je.

"Želiš reći da sam ja kriv?! Ja sam bio isto tako pijan Anastasis, ali sigurno se ne kajem tog dana kada si ostala trudna. Nemaš pojima kako si divnu kćer rodila.", uzeo sam zrak.