College [h.s.]

5.9 (drugi dio)

ivastyles94

Molim minutu šutnje za ovu predobru pjesmu i Zaynovu predugu bradu koja mu baš i ne stoji u spotu.

I uskoro ću vam dati da odlučite koji je cover biti na novoj priči Bodyguard koju sam odlučila objaviti nakon što završim College.

I naravno veliko hvala svima na podršci i svim lijepim riječima i porukama u komentarima, inboxu na wattpadu i inboxu na instargarmu. To mi jako puno znači i zato sam se stvarno potrudila i napisala sam ovaj nastavak nabolje što sam mogla samo za vas! Stvarno vas sve volim i zauvijek ću vam biti zahvalna na tim svim kometarima i savjetima. Samo da znate da sam sve pročitala, svaki, ali baš svaki i nekima sam i odgovrila i stvarno vam hvala još sto puta.

I još nešto...u ovom trenutku ima 299 tisuća pregleda i nikad nisam mislila da ću postići nešto tako veliko pisajući.

I naravno još nešto...hvala @ivastyles94 na ovako predivnom kometaru koja savršeno opisuje sve.

Molim vas da ostavljate usputne komentar jer jednostavno ih volim čitati i uljepšaju mi dan i motiviraju me da što prije napišem nastavak i da se stvarno potrudim naisati ga što bolje za vas!!!

***

"Tori? Mogu ući?", spustim mobitel natrag na komodu i okrenem se prema vratima.

"Hej.", pozdravim kovrčavog muškarca koji stoji na vratima. Kovrče su mu sklonjene s lica. Nekako je uspio staviti traku u kosu i skloniti smetajuće kovrče. Izgleda tako...smješno. Zadržim osmjeh i primjetim kako više nije obučen u istu majcu. Sada ima običnu crveno crnu kariranu košulju. Prvih dva-tri gumba bilo je otkopčana, rukavi du bili savinuti do lakta i naviravale su tetovaže vaš kao i na vratu. Kladim se da su mu crne traperice uže nego prije i vjerojatno uže nego što sam ja ikada imala na sebi. Ipak ne mogu poreći da nema noge kakve bih ja htjela. Pa, nije ni stražnjica loša. Zgodan je, seksi, zrači veseljem, a da ne spominjem te rupice na obrazima kada se smije i bistre zelene oči. Mogu razumijeti zašto mi se i prije svidio. Moje oči su došle u kontakt s njegovim kada sam shvatila kako mi se ceri. Točno, još uvijek čeka odgovor.

"U-uđi.", mucam. Od kad ja mucam?! Ja skoro pa nikada ne mucam. Ude i zatvori vrata. Stavi vrečicu na stolić pokraj kreveta. I spušta torbu s ramena na pod pokraj.

"Donio sam nešto za jelo.", sjedne na krevet gdje je prije ležala Bella. "I donio sam ti tvoju odjeću, pidžamu, četkicu i ostale stvari koje sam pronašao kod sebe.", pokazuje na crvenu torbu. Slušam što govori i pokušavam zapamtiti što više.

"Hvala Harry.", tiho zahvalim i on klimne glavom. Ustane i dovuče stolić do mog kreveta.

"Gladna? Donio sam lazanje, tvoje omiljeno.", i samo tako-postala sam gladna. Sline su mi se počele nakupljati u ustima i želudac je zamjenio leptiriće glađu. Stavljam ruku na trbuh kako bi prigušila zvukove koji izlaze izazvane glađu. Harry se tiho naceri i ja zajedno s njim.

"Što je? Gladna sam.", opravdavam se. On nevino podigne ruke u znak obrane.

"Nisam ništa rekao.", brani se. Preokrenem očima. "Ali pogledao si me...onako.", crvenim se, ali osmeh ne nestaje s mog lica. Proteže se od uha do uha.

"Kako je to 'onako'?", gleda me dok vadi plastičnu kutiju iz vrečiće. Stavlja je na stolić potom uzima metalni pribor za jelo.

"Ne znam. Onako s onim očima.", nasmijem se jer nemam pojima što sam rekla. "Točno, s očima.", još se jače nasmije i približi mi stolić.