College [h.s.]

0.4

ZNAM DA NAKON OVOG NASTAVKA ĆETE VEĆINA VAS PRESTATI ČITATI, I ZNAM DA ĆETE BITI RAZOČARANI, BAREM VEĆINA VAS. ALI TO JE TAKO JER SAM JA VEĆ DUGO PLANIRALA PRIČU

____________________________________

Nisam disala. Nisam treptala. Nisam se kretala. Tijelo mi se potpuno blokiralo. Nešto duboko u meni je izazvalo nekakvu znatiželju i žudnjom za još podataka. Bila sam gladna za još. Gledala sam u jednu točku na vratima koja bi se svaki čas mogla otvoriti i on ući kroz njih u istu prostoriju u kojoj sam ja. Ne znam kako bi se onda ponašala. Vjerojatno bi gledala u njega, pratila svaki njegov pokret...

Nikad nisam mislila da njemu nešto nedostaje ili mu je nešto nedostajalo..ikada. On je vrlo imućan, poznati, mlad i ima sve na raspolaganju, sve mu je točno ispred lica samo da trepne i želja mu se ostvari. 

Ovo je vjerojatno jedan on onih podataka koje bi ja trebala zadržati za sebe. Zayn mi se i od početka činio nekako blisko s njim. Zove ga po imenu, jesu li oni prijatelji? Možda se samo dugo poznaju. Ništa drugo.

K vragu htjela sam mu podstaviti toliko pitanja da sad ne znam ni jedno, moja glava je prasna, a sva pitanja su jednostavno odlepršala iz nje kroz neki otor.

Trgnula sam se i odlučila iskušati sreću.

"Kako to misliš?", oči mi više nisu gledala u jednu točku na vratima, nego su gledala duboko u njegove oči. 

"Gle Tori, znaš da bi ti rekao, ali Harry bi bio ljut. On jako drži do privatnosti.", kao da se ispričava slegne ramenima. Oh, da i sama sam zaključila da jako drži do privatnosti.

"Znam, oprosti. Stvarno nebi željela uništiti vaše prijateljstvo.", ispričavam se, iako ga želim uhvatiti za kutu i prisiliti mi ga da mi kaže sve što zna. Iako to nebi završilo dobro po meni, nikako.

"Ne, stvarno se ne moraš ispričavati Tori, razumijem da je on tajanstven i jednostvano te vuče da znaš više o njemu.", klimne glavom. Potpuno me razumije, ali kako on zna te sve o njemu što god da zna...

"Okej dosta tog razgovora 'ispričavanja'.", oboje se nasmijemo. Baš kad mislim da će šutit ko' zaliven on mi dodaje još neku informaciju.

"Znaš..", podlakti se na lijevi lakat i pogleda i stranu. "..koliko ja radim ovdje, on ni jednom nije osobno doveo djevojku u ovu prostoriju.", pokazuje prstom na cijelu prostoriju, a onda mi namigne. Ja tu ne vidim ništa zanimljivo, on je napravio što bi i svaki drugi čovjek..pomogao nekome dok mu nije bilo dobro. 

Prevrnem na ovu beskorisnu informaciju i on se nasmije. Otvori usta kako bi nešto rekao, ali kucanje na vrata ga je prekinulo. 

"Naprijed!", vrata su se otvorila i u sobu je ušao gospodin Styles, a iza njega je provirila Bella. Njene oči su prvo odmjerile Zayna pa se nakezila prema njemu.

"Hej Zayn!", pozdravila ga je, a on je klimnuo glavom u znak pozdrava. Došla je do mene i jako me zagrlila..Toliko snažno da mi je izbila sav zrak iz pluća.

Preko njezinog ramena sam vidjela kako gospodin Styles i Zayn razgovaraju.

"Jesi dobro?", klimnula sam prema prelijepoj djevojci koja me zabrinjeno gledala.

"Nemaš pojim, koliko sam se brinula..dobro praktički se nisam brinula sve do prije 10 minuta kad sam saznala da si ovdje.", nasmijale smo se na njem odgovor dok me ona još jednom jako uhvatila u svoj zagrljaj.

"Drago mi je da si dobro."

"Što ti je uopće bilo?", odmaknula se od mene. Zayn se automatski okrenuo prema nama. Došao je do nas. Uopće nisam mislila o tome, što mi je uopće bilo? Ili što mi je?