College [h.s.]

7.0 (drugi dio)

"Cause I love the adrenaline in my veins
I do whatever it takes
Cause I love how it feels when I break the chains"  

***

Stane pokraj mene i gleda u istu sliku kao i ja.

"Prije dva dana sam je stavio. Predivna je.", prvo sam mislila da je mislio na sliku, ali nakon što sam vidjela kako njegove oči sjaje na pogled na djevojčicu.

Samo kimnem glavom.

Pokaj slike su jedna vrata. Kad se okrenem po sobi s druge strane kamina su još jedna vrata. I uskoto shvatim da su to vrata prema kojima smo krenuli.

Harry ulazi prvi i upali svjetlo. Pomakne se u stranu i tek tada vidim nešto što nisam očekivala vidjeti.

Garderoba.

Ormar. Kako god.

Ništa mi nije jasno. Pogledam u smjeru u koji gleda i Harry. A on gleda u odjeću koja je uredno na vješalici. Gledam i ja u odjeću. Pokušavam shvatiti zašto ovdje stojimo i samo gledamo u njegovu odjeću. 

"Harry?", pokušavam privući njegovu pažnju, ali on ulazi dublje unutra i ja sam mu za petama. Dolazi do kraja ormara gdje je sivi kauč i pokraj njega sa svake strane su velika ogledala koja se protežu od stropa do poda. Osjećam se kao da gledam u jedan od onih časopisa milijardera. 

A i prilično sam sigurna da ima više odjeće od mene. I da je sve čišće i složenije. Sve košulje su lijepo posložene na vješalice. Hlače su uredno složene na polici do vješalica i dolje ispod toga je obuća, a iznad još hlača i majici. Na sredini je veliko ogledalo i s desne strane je još odjeće na vješalicama. Uredno posložena odjeća. Ali je ta strana više šarena nego lijeva. 

Ali kada sam malo bolje pogledala na toj strani bile su hajine, šosevi i odjeća koja nije baš bila u Harryjevom ukusu. To je ženska odjeća. Crvena, žuta, plava haljina, razne boje šoseva, majice, hlače, štikle, tenisice... kao da odjeći nema kraja. Je li to ono što mi je Harry htio pokazati? Svu ovu odjeću? 

Nisam ni shvatila, a napravila sam nekoliko koraka prema desnoj strani garderobe. Shvatila sam tek kada sam pod dodirom osjetila mekanu tkaninu. Okrenula sam prema sebi haljinu na kojoj mi je ruka bila.

Bila je to crvena haljina. Ljetna. Sa otvorenim leđima, pretpostavljam po dužini da je iznad koljena. Obožavam mekoću koju mi daje pod prstima. Nisam ni shvatila da se smijem od uha do uha zbog haljine koje držim u ruci.

"Sve je ovo tvoja odjeća Victorya.", tiho je rekao. Čula sam što je rekao, ali nisam se okrenula. Nisam sigurna ako nisam mogla ili nisam htjela. Ali, samo znam da sam mu i dalje bila okrenuta leđima, a ni on se nije pomaknuo.

"To si mi htio pokazati? Moju odjeću? U tvom ormaru? I dalje te ne shvaćam.", znala sam da smo prije bili jako bliski, ali nisam znala da smo bili ovako moja-odjeća-u-njegovom-ormaru bliski.

"Ne.", glasno je uzdahno. "Ono što ti želim pokazati je...znam da će sada ovo zvučati okrutno, ali želim da se stvari vrate na ono kako su i bile."

Malo je reći da sam ostala šokirana. Ne može od mene tražiti to. Malo je reći i da sam se samo malo naljutila, on zna da moja osjećaja prema njemu, i ja znam njegova prema meni. I tu je problem, on ima nešto u sjećanju od nas dvoje. Svi naši razgovori, intimni trenuci, osmjesi, dodiri, jednostvo...sjećanja na nešto što nas povezuje. I baš zbog toga ja više ne mogu bili u njegovoj blizini. Barem ne sada kada on želi potpuno promjeniti sve ovo između nas, a zna da ja to ne mogu. I ne znam hoću li ikada moći.

"Ne možeš me to tražiti.", prekrižim ruke na prsima. "To je sebično od tebe Harry.", tišina

***