College [h.s.]

6.7

Mala obavijest na početku!!!

Vjerovali ili ne još samo tri nastavka do kraja (uključujući i ovaj). Prilično sam dugo pisala ovu priču zbog mojih "kraćih" pauza koje su potrajale. Nisam sigurna ako ste svi upoznati s planovima za pisanje dalje. O tome vas sada neću gnjaviti sve detalje (kada počinjem, kako ću pisati...) ćete na vrijeme saznati vi koji još ne znate.

Sada užiajte u nastavku i ostavite trag da ste bili ovdje!! xx

***

Nisam znala želim li izletjeti van iz restorana ili želim da se zemlja otvori i proguta me. Ni ne znam kamo pogledati. Izvučem ruku iz Harryjovog stiska. Bella, Zayn, Harry...prije sam u njih vjerovala. Zapravo sam mislila da mi i žele pomoći. Pogotovo u Bellu. Nisam mislila da će mi to ikada napraviti. Ići mi iza leđa i dovoditi u moju blizinu ljude od kojih se pokušavam maknuti. Ne mogu pratiti sve što se događa trenutno u mom životu. Trenutno se borim da budem jaka, ali kao da oni to ne žele. Upravo su me sada toliko slomili da mislim da ih ne želim vidjeti neko vrijeme. Kao da me prisiljavaju da postanem ona djevojka koja je ostala u nesreći. 

Sve što želim trenutno je da odem doma. Ne u sobu na fakultetu nego sjesti u avion i odletjeti natrag u Washington svojoj obitelji. Koja znam da mi nebi nešto ovakvo napravila. Nikada nebi prizivala osobe pokraj koji ne mogu stajati u ovom treutku. 

Bella, Zayn i Harry bulje u mene. Samo u mene. Tri para očiju su uprte samo u mene. Želim ih sve po redu udariti.

Pogledam u Bellu kojoj je osmjeh na licu. Osmjeh?! Ona je mislila da ću joj se baciti oko vrata i zahvaliti što je dovela Harryja ispred mojih očiju. Pa zar nije mislila da to želim da bih i sama otišla do njega. Nakon što sam bila jaka i cijeli tjedan izbjegavala ga, kada sam mislila da sam dovoljno jaka da ga izbjegnem. Provela sam sate i sate zatvorena u sobi i trudila se biti onakva kakvu me oni žele gledati slome me u trenutku kada to nisam ni najmanje očekivala. Kada me ona molila za pomoć i kada sam mislila da ću biti dobra prijateljica za nju. Kada sam joj htjela pomoći da se osjeća bolje jer je ona tako željela, slomila me. Duboko sam se razočarala u sve njih koji sada imaju uprte oči u mene. Osjećam se kao da su čekali moju slabu točku i kada su je dočekali slomili su me.

Osjećam se slomljeno. Tako kako se nikada u životu nisam osjećala.

Puštam prste oko prstena. Ruke mi padaju uz tijelo. Ne mogu ni disati u njihovoj blizini. Od ljudi koje sam smatrala da mi žele pomoći u jednoj sekundi sam izgubila povjerenje i prijatelje. 

Pogledam konobara koji dolazi do nas.

"Hoćete li sjesti?", pokazuje rukom na stol za četvero. Svi kimaju glavom i odlaze za stol nasmijani. Sve što sam htjela je pomoći Belli kako bi bila sretna sa Zaynom. Kao da ne prepoznajem ljude koji sjede oko mene. Oni su nasmijani. Smiju se i kao da me ne primjete. Kao da sam za njih nevidljiva. 

Konobar je došao do našeg stola i naručili smo piće, to jest Harry je naručio bocu bijelog vina. Srce mi je stalo kada su oni nastavili pričati i smijati se. Osjećala sam se zanemareno. Ustala sam od stola i ispričala se da moram na toalet. Nisam sigurna ako su me uopće čuli. Suze su mi padale niz obraz previše brzo da bi ih mogla obrisati. Iz torbice sam uzela maramice i brzo brišem suze prije nego što ih netko vidi. Uđem u toalet i na moju sreću, prazno je. Pogledam se u oglealu i obrišem suzne oči što je brže moguće. 

Popravim malo crnoga što mi se razmazalo ispod očiju i bacim crnu maramicu u koš.  Izvadim mobitel iz torbice i utipkam broj.

***

Zadnji put se pogledam u ogledalo i izlazim iz toaleta. Dolazim do stola i svi gledaju u mene, opet. 

"Jesi dobro? Bila si dugo unutra.", Bella upita dok u ruci drži čašu bijelog vina. Kimnem glavom ne obazirajući se na to da mi nije ugodno kada tri para očiju bulje u mene.