5 Seconds of One Direction (1. Sezona)

Pedeset i sedmi dio

Neela's P.O.V.

Probudila sam se slijedeće jutro u 9 sati. Ustala sam i obavila sam jutarnju higijenu, a zatim sam se vratila u krevet. Sada dolazi onaj naporni dio. Škola.

Uzela sam laptop, ulogirala sam se u taj školski program i gledala sam što sve danas moram napraviti. Pošto je prvi dan, nisam imala previše posla. Tri kraća predavanja i poslije njih quizovi o tim predavanjima. (Ovo sve ima u online školi, proučila sam maloo ;) hehe)

Quizovi su mi samo 40% ocjene i njih nekada mogu pogrešno odraditi.

Ne mogu ubrzavati predavanje, jer ako ga ubrzavam onda me odmah prebaci na quiz i provjerava znam li tu lekciju. Glupost. Glupa je ta škola, ali ipak želim nešto i znati. Da, ja sam jedna od onih koji mrze školu, ali vole znati... Za razliku od Caluma..

Preslušala sam predavanja i zapisala sam i najvažnije u bilježnicu, a za svaki slučaj sam ih i snimila, a snimku sam spremila među lanjska predavanja. Uvijek ih snimim za slučaj ako ih poželim ponovno pogledati. 

Ovo je pomalo glupo jer na quizovima možeš prepisati iz bilježnice, ali kada dovršiš određeni dio moraš uživo odgovarati. Odgovaranje uživo je 60% ocjene.

Nakon dva sata sam napokon završila. Quiz sam dobro odradila.. Kako i nebih kada mi je predavanje bilo malo prije quiza i još uz to imam u bilježnici zapisano najvažnije.

Zatvorila sam laptop i odlučila sam se ustati. Vani je bilo poprilično vruće pa sam odlučila obući izraskidani traperski šorc, bijelu majicu i oko sebe sam svezala crvenu trapersku košulju.

Na noge sam obula duboke crvene starke koje nisam nosila skoro godinu dana. Potpuno sam zaboravila na njih. Stare su, istrošene i raskinute na nekim mjestima. Savršeno!

Stala sa pred ogledalo u sobi i uslikala sam.jedan selfie za instagram jer sam jučer objavila samo jedan. Sumnjam da se netko zabrinuo za mene, ali svejedno.. Odmah sam je objavila sa jednostavnim srcem u opisu. 

Izašla sam iz sobe i naravno nije nikoga bilo. 

Odlučila sam prije nego što odem dolje svratiti do sobe od 1D-a. Možda netko od njih još uvijek nije otišao na doručak. Izašla sam iz sobe i zatvorila sam vrata. Pokucala sam na susjedna vrata iza kojih su noćili dečki iz 1D-a. 

Nakon nekoliko sekundi čekanja, baš kada sam mislila sam krenuti dolje, otvorio je Niall. "Hej Niall, ideš dolje?" Upitala sam sa osmijehom. 

"Naravno.. Gladan sam." Uzvratio je osmijeh i izašao je iz sobe. Isti je kao i ja.. Uvijek smo gladni. 

"I ja sam.." Ušli smo u dizalo i spustili smo se dolje. Skupa smo otišli u restoran gdje smo doručkovali zadnja dva dana. 

Tu su kao i obično bili i ostali. Nisam ni uspjela ući do kraja, a da Calum nije počeo nešto govoriti. "Jesi dovršila školu za danas? Kolko si predavanja imala? Jesi imala quizove?" Odmah sam započela s kolutanjem očima. 

"Tri predavanja, tri quiza. Dovršila sam." Odovorila sam u jednome dahu. 

"A zadaća?" Ponovno sam zakolutala očima. Imamo i zadaću. Kada nas ispituju uživo moramo dati i zadeće. Prvi je dan pa je nisam ni dobila. 

"Nemam." Kratko sam rekla. "Mogu li sad sjesti i jesti?" Upitala sam sa smiješkom i ubojitim mislima. Čak se i rimuje. WooHoo. 

"Možeš." Odgovorio je i pokazao mi je mjesto između Liama i Louisa jer je jedino to mjesto bilo slobodno.Niall je već odavno sjeo. 

Nisam pozdravila i poljubila Harryja. Valjda se neće ljutiti i valjda će pomisliti da sam pod stresom zbog škole. Naravno, nisam pod stresom, ali to mi je zapravo dobra isprika. Nije da mu trebam izmišljati isprike za išta, ali eto.. Ako mi slučajno zatreba, imam ispriku.. 

Dovršila sam doručak i slušala sam o čemu pričaju. Čula sam da nam je sljedeća stanica Nashvillei da ćemo tamo imati samo jedan koncert. Poslije toga idemo u Houston, a zatim u Dallas. Poslije ova tri koncerta napokon imamo tjedan dana odmora. 

Baš me zaninma gdje ćemo tada ići. 

"Jesi spremila stvari?" Prekinuvši moje razmišljanje, upitao me Calum. Potvrdno sam klimnula glavom jer uvijek su spremljene. Samo iz kufera izvadim ono što mi u tom trenutku treba, a zatim sve pospremim u kufer za sobom. "Jesi sigurna? Uskoro idemo. Nemoj da ti nešto ostane." Ponovno sam klimnula glavom, a zatim sam se zamislila jeli mi išta ostalo u sobi. 

Nakon kraćeg razmišljanja odlučila sam ipak otići gore i provjeriti. 

Ustala sam i ušla sam u dizalo, a kad sam došla na svoj kat, ušla sam u svoju sobu. Odmah sam ugledala laptop na krevetu među plahtama. Koji sam ja kreten, zaboravila bih ga. Dobro pa sam se vratila provjeriti. To me čini pamentnom? Tješim se. 

Spremila sam laptop i sve ostao što sam našla da nije bilo u kuferu, a trebalo je biti tamo i bacila sam se na krevet da uhvatim još koju minutu na ovome udobnome krevetu. 

Baš kada sam se umirila i kada sam počela zaklapati oči, na mobitel mi je došla poruka. Odmah sam uzela mobitel i ugledala sam dobro poznato ime na ekranu. Poruka je bila od Tonyja kojega sam upoznala u New Yorku. 

'Hej, nismo se odavno čuli. Kako si? <3' Ne kontam, zašto me se sada sjetio i zašto mi je poslao to srce? Zna da imam dečka... Možda i ne zna? Naravno da zna.. Rekla sam mu i komentirao je to.. Kako i nebi kada sam u vezi sa jednim od najljepših dečkiju svijeta. 

'Hej.. Ummm, dobro sam valjda... Ti?' Odgvorila sam mu samo zato što ne volim ne odgovarati ljudima. Zaboravila sam ga upitati što treba, pa sam to odlučila staviti u drugu poruku. 'Kako to da si me se sjetio?' Poslala sam i zaključala sam mobitel... 

A/N 

Mislim da kasnim s nastavkom. Sorry... 

Hvala vam puno na 3K votes :D. Stvarno mi puno znači to što i dalje čitate ovu priču i što mi ostavljate podugačke komentare, to obožavam.

Ako želite pročitajte moj novi H.S. F.F. Black Magic. Ima samo  jedan dio pa vam neće oduzeti duže od dvije minute. 

VOLIM VAS SVE <3

-Nela xx