5 Seconds of One Direction (1. Sezona)

Šezdeset i treći dio - KRAJ - Pročitajte A/N!

A/N

Odmah želim reći... Nemojte me ubiti kad pročitate do kraja. 

Pročitajte i A/N !! :D

Neela's P.O.V.

"Jesi prenjela stvari u drugu sobu kako sam ti rekao?" Lagano sam klimala glavom razmišljajući o osobi na koju sam naletjela. "Što ti je? Čudna si mi nekako?" S tim pitanjem je dobio i Ashovu pozornost. Obojica su čekali moj odgovor.

"Nije mi ništa, samo sam se malo zamislila." Odglumila sam im jedan osmijeh samo da me puste da na miru razmišljam. Harry je uzvratio taj osmijeh i bacio je pogled kroz prozor, a Ash je ipak nastavio gledati u mene kao da zna da nešto nije u redu.

Do kraja vožnje smo gledali jedno u drugo. Zna on da nisam u redu, ali ne zna što mi je. Prešla sam prstom preko usta. Izgledalo je slučajno, ali to je signal Ashu da šuti i da ću mu sve reći kasnije. Da, mi čak imamo i svoje signale.

Ovaj je put bilo manje fanova nego inače kad idemo na probu. Možda zato što je grad manji, ili ljudi jednostavno spavaju do ovih doba.

Izašli smo iz auta i ušli smo na stadion gdje će imati koncert. Zajedno s Harryjem sam se udobno smjestila i gledali smo kako 5SOS vježba. Harry je čak tražio i da se slikamo. Iako mi nije sada do toga, morala sam jer bi shvatio da nešto nije u redu.

Uslikali smo nekoliko selfija na kojima sam ispala iznenađujuće dobro, ali to mi sada nije ni bitno.

Ubrzo su Ash i dečki završili probu i morali su obaviti neke tehničke provjere na instrumentima. "Idem se ja spremati za probu.. Ti budi tu negdje. Valjda će ti Ash doći ubrzo." Klimala sam glavom gledajući ga kako polako odlazi.

Lutala sam pogledom po tribinama i ugledala sam Zayna na njegovome mjestu. Nisam zadnjih par koncerata uzimala hranu od njega. Zanima me sprema li još uvijek sendvič viška za mene?

Ustala sam i otišla sam prema njemu. Bio je dosta daleko. Nakon dvije minute hodanja i prelaženja preko sjedala, napokon sam stigla do njega. "Hej Zayn."

"Hej Neela. Došla si po sendvič?" Klimnula sam glavom i uzela sam zadnji sendvič koji je ostao u njegovome ruksaku. U njemu su bili moji najdraži sastojci. To znači da i dalje pravi sendviče za mene kada imamo koncert. To mi je donijelo iskren osmijeh na lice.

"Od ovoga trenutka pa nadalje, proglašavam te svojim najboljim frendom poslije Asha. To znači da svaki dan moramo reći jedno drugome najmanje 5 rečenica, od kojih barem jedna mora biti zezancija."

"Može najbolja frendice." I njemu se na licu pojavio osmijeh. "Nažalost, sad te ostavljam. Moram na probu." Pozdravili smo se i otišao je i on. Sjedila sam jedući sendvič sve dok nisam osjetila ruku na svome ramenu.

"Neela.. Što ti je? Pričaj." Udahnula sam i ispričala sam mu sve u vezi Tonyja. Rekla sam mu da mi je i slao poruke ovih dana, i za onaj čudni današnji susret. "Ja i dalje ne shvaćam šta on radi ovdje."

"Suosjećam.." Rekla sam sa ravnodušnim izrazom na licu...

O ovoj temi postoji toliko ne odgovorenih pitanja za koje ni ja ne mogu pronaći odgovor. Kao prvo, zašto se baš u mene morao zaljubiti? Zar nije mogao pronaći neku drugu, manje poznatu, puno ljepšu i zgodniju i prvenstveno nezauzetu curu?

Zašto se baš sada pojavio? Dosta smo daleko od New Yorka. Mogao je doći za mnom čim smo krenuli iz New Yorka, ali ipak nije... Sve i da je, ovako bi mu bilo.

Vrijeme mi je prolazilo iznenađujuće brzo kada sam razmišljala o njemu. I dalje ni sama ne razumjem zašto bi došao. Imam dečka kojeg volim i to cijeli svijet zna. Doslovno. Nisam mu dala ni jedan znak da mi se sviđa. Čak sam ga i tjerala od sebe. Što bi bilo da nas je netko uslikao?