5 Seconds of One Direction (1. Sezona)

Dvadeset i osmi dio

Neela's P.O.V.

"Neeeeelaaaaaaa... Neeeeeelaaa..." Polako sam otvorila oči. U avionu su bila prigušena svijetla.

"Šta je??" Rekla sam pomalo iznervirano. "Jesmo li stigli?"

"Neee.. Imamo još oko dva sata vožnje." Pa on nije normalan. Zna da mrzim vožnju avionom i da se bojim, a on me još i budi.

Nekada stvarno zna biti kreten. "Pa ti nisi normalan.." Samo se osmjehnuo i nešto tipkao na mobitelu. "Ne kužim, zašto si me probudio ako uopće nećeš ni pričati sa mnom?"

"Zato te i budim, da ti pokažem poruke." Pokazao mi je mobitel.

Ušla sam u poruke i vidjela sam preslatke razgovore koje je vodio sa onom Elenom koju je upoznao prije dva tjedna. Nisam se mogla suzdržati od smijeha.

Bilo je slatko koliko i smiješno. Dopisivali su se cijelo ovo vrijeme.

"Awww..." Odmah se počeo smiješiti. "A sada.... Selfie!" Viknula sam i na to sam dobila lošu reakciju od Caluma. Viknuo je 'Tišina vas dvoje'.

U sebi sam se smijala kao luda ali izvana sam bila smirenija.

Počeli smo se slikat s mojim mobitelom. Na svakoj smo slici ispadali sve bolje i bolje. Na nekima smo i koristili blitz. Ovo su bili prvi selfiji u avionu koje sam ja uslikala. Inače sam, kao što znate, uvijek spavala dok letimo zbog straha koji gotovo više i ne osjećam.

"Ash, koliko je sada sati ondje gdje idemo i koliko će biti kad stignemo?" Pogledao je na mobitelu.

"Sada trenutno je 6 posljepodne a kada stignemo bit će osam." Wtf?

Zbunjeno sam gledala u svijetski sat na svome mobitelu. U New Yorku je tek 2 ujutro a on govori osam navečer. Možda me zeza? Ali dobro, nema veze. On i dalje misli da ću biti iznenađena.

"Idem ja još malo odspavat. Probudi me kad stignemo." Pokrila sam se po glavi s dekicom koja je bila sa moje desne strane i zaspala sam.

. . . . . .

"Neela!" Trznula sam se, maknula sam sa sebe dekicu i pogledala sam u njega. "Šta je?"

"Sletjeli smo." Klimnula sam glavom. Dok sam se ja ustajala svi ostali, osim Asha, su već skoro izašli iz aviona. Kada smo došli na vrata od aviona zaustavio me je. Imam lošu vijest za tebe. Nismo u New York-u."

"Ali kako-" Prekinuo me je.

"Uzeo sam ti mobitel i vidio sam da si na svijetskom satu tražila New York, ali obećajem da će ti se svidjeti ovaj grad." Pomalo razočarana sam polako izlazila iz aviona. Još uvijek je trajao zalazak sunca.

Izašla sam i pogledala sam oko sebe. Bili smo u........... SYDNEY-u!!!! Okrenula sam se prema Ashu i zagrlila sam ga. "Ovo nisam očekivala." Rekla sam glasno.

Svi su gledali u mene i smiješili su se. Počela sam skakati od sreće, ali sreća je ubrzo nestala. Grč... Ash mi je pomogao da se ustanem i hodam a Calum mi je ponejo kufer.

Fali mi moj krevet i moja sobaaa. Jedva čekam doći kući. Šteta što nema mame i tate kod kuće. Biti će kod bake cijelo ljeto.

. . . . . . . .

Parkirali smo ispred velike kuće, moje kuće. Izašli smo iz auta i polako sam hodala do vrata. Otključala sam i otvorila sam vrata. Cijela kuća je bila u mraku.

Otišla sam do osigurača i upalila sam svijetla u kući. Na moj su mobitel odmah počele dolaziti obavjesti jer se već automatski spojio na WiFi.