BAD GIRL

56 Dio

,,S obziirom da ima rane po tijelu,trebaće joj dugo vremena da se oporavi."Dokrot promrmlja gledajući u karton.

,,Zašto se onda onesvjestila? "

,,Znate nedostatak hrane, tečnosti može uzrokovati gubitak svjesti. "

,,,Uredu.."

,,Idem sada,ako me budete trebali znate gdje me možete naći."

Doktor izađe i ja ostanem sam sa njom u sobi.Sjednem na krevet pored nje i pogledam je..Šta je meni trebalo pa da ovako postupim prema njoj.Samo sam sada natovario policiju na vrat..Ne znam ni šta sam očekivao,da će me zavoljeti.

Uzdahnem te dohvatim telefon iz džepa.Ukucam broj i pozovem.Sačekam par minuta i počne zvoniti.

,,Hallo."-Muški glas progovori sa druge strane tlefona.

,,Niall Horan?"

,,Da,šta trebate."

,,Glavna bolnica,3 sprat,soba 255..."

Ne dozvolim da išta kaže,samo spustim slušalicu..

Približim joj se ponovno i pomilujem po licu.

,,Oprosti mi Sarah.."

Spustim lagani poljubac i napustim sobu......

***

Niall P.O.V.

Lik mi spusti slušalicu i sam čujem ono tu tu...Šta je ovo upravo bilo..Odlućim da odem do bolnice i provjerim..

Izadjem iz dnevne te u hodniku obučem jaknu i cipele.Izađem iz kuće bez da se ikome javim.Sjednem u auto te izađem na put i udarim po gasu.

U bolnicu sam stigao za nekih pola sata.Odmah sam se uputio na 3 sprat.Ovo je možda neka zajebancija ali ako ne bi ovo uradio kopkalo bi me.

Kad dođem ispred vrata zastanem.Treba mi nekoliko minuta da se saberem te ruku stavim na kvaku.Otvorim vrata i uđem.Nisam odmah htjeo pogledati prema krevetu gdje je neko ležao.Tek kad sam zatvorio vrata skupio sam snage da pogledam.

Ne mogu opisati kako sam se osjećao kad sam vidjeo ko je.Srce mi je tako nenormalno zaigralo.Približio sam se krevetu još uvjek ne vjerujući.Kako je moguće da je ona tu.

Sjednem na krevet pored nje i uzmem njenu ruku u svoju.Tako je topla..Primjetim par ožiljaka na ruci i kad počnem dizati rukav od bolničke haljine primjetim ih još.

Ko joj je ovo napravio?

Sarah P.O.V.

Lagano otvaram oči i priviknjavam se na jaku svjetlost.Vid mi se poboljša i vidim samo plafon ali i osjetim onaj poznati miris bolnice..

,,Sarah hvalla bogu,probudila si se."-Začujem njegov glas i u trenu se ukočim.

On je ovdje.Kako je to moguće?

Okrenem glavu u njegovom smjeru i ugledam ga.Bio je ljepši nego ikada..Bože Sarah saberi se.

,,Šta ti radiš ovdje?"-Promuklo upitam te i ispravim se.

,,Neki lik me nazvao i damo mi broj sobe,došao sam da vidim o čemu se radi a zatekao sam tebe."

,,Kako sam dospjela ovdje?"

,,Ne znam,ali znam da mi moraš objasniti zašto imaš tolike ožiljke."-Nekako zadnje riječi procijedi kroz zube.

,,Ožiljke, pa to je vjerovatno od biča, mislim ."-Promrmljam..

,,Biča? "-Razdere se..

Koji je njemu kurac?

,,Da, kao da te odjednom interesuje."-Ironično kažem.

,,Meni je oduvjek bilo stalo do tebe. "-Smirenije kaže.

,,Moram ići odavde."

,,Naravno da ćeš ići ali kad te doktor pusti."

,,Ne Niall, ne mogu čekati da me otpuste, želim ići."-Procijedim.

Ne planiram mu reći za Alexa, barem ne još.

,,Imali ikakve šanse da odustaneš od te sulude ideje? "-Upita..

,,Naravno da ne, bože Niall kao da me ne poznaješ."

,,Ok ok, tu imaju neke stvari pa ako hoćeš da ti pomognem da se obučeš."

,,Naravno, zar misliš da mogu sama.?"

Prekulati očima te sa ormarića dohvati kesu sa odjelom.

Svuče pokrivač sa mene te me uspravi u sjedeći položaj.Lagano svuče spavačicu te ostanem samo u grudnjaku i gaćama.

,,Ostaće ti jako ružni ožiljci."-Prokomentariše što me navede da pogledam u svoje tijelo.

Nikad neću oprostiti ovo Maxu.

,,Znam."

Navuče široki duks preko mene te mi pomogne sa pantalonama.Obuče mi bajkerke i pomogne mi da ustanem.
Nemam snage da stojim na nogama što on primjeti.

,,Dođi, nosiću te "

,,Nema šanse. "

,,Kako onda misliš hodati?"

Poraženo izdahnem i dopustim mu da me uzme u naručje.

Kad izađemo na hodnik ne bude nigdje nikoga.Brzo uđemo u lift te pritisnem tipku za prizemlje.

,,Možeš me barem sad spustiti? "

,,Ne." -Nasmije se i u tom se vrata otvore.

Izađemo iz lifta a zatim i iz bolnice.Dođe do kola te me spusti.Otvori vrata te nekako uđem.

Kad sjedne u auto upali grijanje te krenemo.

,,Marco je kupio kuću, mislim zbog Alexa."

Kad izgovori njegovo ime šokirano ga pogledam.

,,Alexa .."

,,Dok kad si mislila kriti da imam sina? "-Sad već ljuto upita.

,,Kao da je bilo bitno da znaš za njega. "-Bahato odgovorim.

,,Ma da, sigurno nisi nikad ni planirala reći."

,,Ne nisam planirala."

Nakon ovoga zašutimo obadvoje.Sada su riječi suvišne.

Hej people..još jedan jako kratak nastavak je tu.

Imam još par dana do raspusta tako da ću se posvetiti pisanju.

Još malo pa će nekih dvije godine kako pišem ovu priču ja msm.

E sad planirala sam završit priču kroz par nastavaka ali imala sam neke ideje da pišem kkad Alex već odraste i kad bude tinejdžer..Pa šta mislite..

Hoćete da završim ili dda pišem još.

Plizz wote and komm..

Sorry na greškama..