40.Beg...

540 19 36
                                    

-Hvala vam na ovome Dolores. - zagrlila sam je jako.

Nežno mi je uzvratila zagrljaj, mazeći me po leđima.

-Ne zahvaljujte se gospođice Eleanora. Tako lepa i pametna devojka kao vi nikada ne sme da plače.-pomazila me je nežno po obrazu.

Nasmešila sam se i klimnula glavom.-Svejedno,hvala. Cenim to što se bili tu za mene.

Osmeh se proširio Doloresinim licem.-Svakako.

Klimnula sam glavom uz osmeh, a ona je polako izašla iz moje sobe, zatvoravši vrata za sobom.

Uzdahnula sam i otišla do kreveta. Sela sam na njegovu ivicu i uzela daljinski upravljač.

Upalila sam TV i raširila oči jer se na ekranu nalazio jedan od mojih omiljenih filmova, Ghost Rider.

Udobno sam se namestila zurivši u ekran.

Srce mi je pucalo.

Želela bih da sam sada negde drugde. Bilo gde. Sem ovde...

Odjednom, uspravila sam se na krevetu.

Jimin nije tu. Što znači da možda.... Možda ću uspeti da pobegnem.

Uhvatila sam se za glavu.

Ne! Ne mogu da odem! Jimin me voli! Volim i ja njega! Međusobno se volimo i to je dobro!

Kroz glavu mi je prošao glasić-Ali ne možeš biti njegova vreća za udaranje kad god bude bio ljut...

-Ah ne! - stavila sam glavu među kolena, boreći se sa mislima.

Srce mi je govorilo jedno. Govorilo mi je da ostanem. Da se pravim kao da se ništa nije desilo. Sve će biti u redu.

Razum je vrištao da bežim. Da pobegnem. Da odem što dalje i da se ne vraćam.

Ah! Šta da radim?!

Odjednom, kao da me je nešto preseklo.

Gotovo je.

Ustala sam sa kreveta.

To je to. Vreme je da nam se putevi razdvoje.

Ušla sam u ormar i iz njega izašla obučena u farmerice, belu krop-top majicu i crnu kožnu jaknu preko. Obula sam bele patike i ostavila kosu da mi slobodno visi niz leđa.

Udahnula sam duboko i izašla iz sobe. Gotovo sam trčala kroz vilu i potom izašla iz nje.

Brzo sam sišla niz stepenike ispred vile i počela da hodam kamenom stazicom, sve vreme šmišljajući plan.

Stala sam ispred čuvara ispred kapije.

-Hej. - rekla sam glasno i oštro.

-Vratite se unutra.-rekao je i skrenuo pogled.

Prišla sam mu.-Otvaraj tu kapiju i pali auto.

Podigao je obrvu.-Zašto?

Stavila sam ruke na kukove glumeći hrabrost.-Zato što je tako Jimin naredio.A ti nećeš izvršiti njegova naređenja?

Trgnuo se na pomen Jiminovog imena ali me je i dalje sumnjičavo posmatrao.
-Kako da znam da govorite istinu?

Ujela sam se za usnu, dok mi je um paničio.

-Pozovite ga onda.-prekrstila sam ruke na grudima, bukvalno vrišteći u sebi.

Tip me je skeptično pogledao a onda poraženo promrmljao-U redu onda...

Otvorio je kapiju i poveo me do Jiminove kolekcije automobila.

Otvorio je vrata crnog Mercedesa.

GangsterDonde viven las historias. Descúbrelo ahora