U školskom sistemu, ne žele da učimo o novcu jer od nas žele napraviti dobre zaposlenike koji rade što im se kaže. Ako pogledate školu, ona je suprotno od onoga što nam treba da budemo uspješni u stvarnom životu. Nemoj pogriješiti, napravi što ti je rečeno, sam riješi ispit, nemoj surađivati, napravi to sam i posljednja stvar je da postoji samo jedan ispravan odgovor. Ne, postoji hrpa odgovora na problem. Dakle, izađeš iz škole uplašen do smrti od pogreške, radiš sve sam, ne surađuješ, nema sinergije, nema razmišljanja i postoji samo jedan točan odgovor kojeg svi žele dobiti. Ne postoji jedan ispravan odgovor. Mislim da ljudi izađu iz škole paralizirani. Mislim da je školski sistem kriminalan u smislu da ubija dječji duh i želju za učenjem. Dijete u školu kreće uzbuđen "Naučit ću nešto i bit će super," na što učitelj kaže "Sjedni i šuti, ne govori, nije nas briga što te zanima." (Kim Kiyosaki)
Imate pravo ne složiti se s ovom izjavom. Sve ovisi o pojedincu i okruženju u kojem se nalazi, ali ovo su činjenice na kojima je zasnivan svjetski mentalitet koji nas otuđuje od razmišljanja. Sistem moramo propitkivati i poboljšavati, a to ne možemo napraviti ako ga se bojimo i slijepo ga slijedimo jer je tako lakše. To je greška koje bismo se trebali bojati.
Cijeli život bojim se pogreške. Jedna greška na ispitu, jedna ocjena manje, potrošena jedna kuna više... Ovo su greške na mikro razini. Greške u školi mogu izazvati velike traume, da ne kažem poremećaje. Svi se smiju odlikašu koji plače zbog četvorke. Za tog učenika je to kardinalna greška jer je tako odgajan ili iskompleksiran. Da, ponekad jedna ocjena može uzrokovati velike probleme i neuspjehe, ali tome najčešće prethodi niz manjih grešaka iz kojih se nije naučilo.
U svemu biti najbolji, pritisak da se iz prve mora sve proći... "Život je prekratak da učim samo iz svojih grešaka, dobro je učiti i iz tuđih". Najbolje sam naučila kada je greška bila moja jer sam znala što napraviti da ju ne ponovim. "Iz grešaka se uči."
Trebalo mi je 11 godina školovanja da shvatim da su greške sastavni dio učenja. Ima grešaka koje nisam i neću imati prilike popraviti, ali iskreno, sve bih napravila identično jer kada ne bih, ne bih naučila i imala životno iskustvo.
Ovo pišem jer želim podijeliti svoje greške i dati vam priliku da učite iz njih. Moja sestra bit će puno bolja od mene jer ima primjer što raditi, a što izbjegavati. Dapače, ne želim joj da ponavlja moje greške jer smo drugačiji karakteri i drugačije podnosimo greške i na kraju krajeva poraz. Umjesto toga, uči iz njih.
Ne shvaćam zašto većina ljudi ne želi priznati pogrešku čak ni samome sebi. Da, pogriješila sam, idemo dalje. Ili još gore, ne podnosim kada svoje iskustvo ne žele podijeliti kako bi ostali bolji od nas tj. da mi ponovimo njihovu grešku koju smo mogli izbjeći. Zato sam tu, uvijek dijelim svoje iskustvo i dajem savjete kako izbjeći moju pogrešku, ali svatko može napraviti svoju, što je u redu.
Molim vas, ako ste ikada u nedoumici, muči vas kako riješiti neki problem, napisati zadaću, napraviti projekt, učiti za maturu, nemojte se bojati potražiti pomoć. U prvih tjedan dana faksa (zahvaljujući tome što moja branša funkcionira isključivo na taj način), naučila sam da je posao najbolje odrađen, najviše cijenjen i najviše plaćen kada se radi timski, u suradnji s drugima.
Griješiti je ljudski. Svoju snagu ne pokazujete malom količinom grešaka, već koliko ste puta nakon greške ustali, popravili stvar i nastavili dalje. Ne dozvoljavajte da vas sustav guši, u najmanju ruku ignorirajte ga. Ako ništa drugo, ja sam ovo trebala čuti i voljela bih da je meni to netko ranije rekao. Sada se svojim greškama mogu samo smijati jer znam da ih neću ponoviti jer su me naučile.
YOU ARE READING
Dnevnik pitanja
RandomAko ti je dosado, imaš viška vremena i voliš visjeti nad knjigama, ovo je random za tebe! Po malo od svega, za svakoga po nešto. Q&A, This or That, Tags... Nadam se da ćeš uživati!