Dnevnik pitanja

10 stvari koje ni u ludilu ne smijete reći piscu

Bokić!

Ne smatram se književnikom (bar ne za sad). Ipak, pišem djela pritom ne misleći na ovaj random pa se na neki način smatram piscem. Zato i sve vas koji objavljujete na Wattpadu smatram piscima. Idemo vidjeti koje stvari nam ljudi ni u ludilu ne bi smjeli reći i kako bih ja ili već jesam reagirala na to.

DOBRO JE IMATI HOBI.

Pritom misleći da naše pisanje ne shvaćaju ozbiljnim. Iskreno, ne uvrijedim se na to. Da, pisanje je moj hobi, moj bijeg iz stvarnosti. Smeta me omalovažavanje tog hobija naspram hobija čiji su uspjesi vidljiviji. Međutim, samim tim tonom meni se daje do znanja da osoba ne razumije ili ne želi razumjeti da za pisanje treba imati talenta i biti uporan, baš kao i za svaki hobi, što pak znači da me mišljenje te osobe ne bi trebalo uzrujati ili obeshrabriti. 

KAKO IMAŠ TOLIKO VREMENA ZA PISANJE?

Nađem vremena za ono što volim i želim raditi. Nije istina da pišem umjesto da učim ili da pišem po jedno poglavlje dnevno. Pišem kad dobijem inspiraciju, što je najčešće nakon napornog dana koji je već ispunjen obavljenim obvezama. Ako baš imam slobodnog vremena za pisanje, naravno da ću pisati, ali nije da tog vremena imam na pretek, već se preklapa s vremenom za jesti i spavati i onda moram odlučiti želim li pratiti inspiraciju i dovršiti misao ili ću ju ugasiti i možda više nikad ponovno upaliti. 

ŽELIŠ LI SE PROSLAVITI?

Pa s obzirom da za pisanje ne dobivamo medalje kao sportaši, dapače niti ne dobijemo priliku objaviti naše radove, zapitaj se je li slava najveća motivacija. Kada počinjemo, sanjamo veliko. Kada se nečime duže bavimo, shvaćamo koliko je zapravo moguće, a koliko ne. Kada sam počela, želja mi je bila napisati nešto što će usrećiti moju sestru, dakle nešto osobno što ne bi bilo javno eksponirano. Jednog dana možda bih se i željela proslaviti nekim djelom, ali to onda mora biti najbolje od mene.

ZARAĐUJEŠ LI OD PISANJA?

Ne. Publika plaća ono što publika želi čitati, a ja to ne želim pisati i mislim da se to neće promijeniti. Kad će publika željeti čitati ono što ću ja pisati, tada ću možda zarađivati. Novac mi nije ni cilj ni motivacija. 

GDJE SE MOŽE PROČITATI ONO ŠTO PIŠEŠ?

Trenutno Wattpad, imam neke objavljene pjesme, ali sumnjam da će ih netko kupiti samo zbog par stihova. Ako baš želiš čitati ono što još nije objavljeno, moraš mi puno značiti (ili znati lozinku laptopa i mapu u kojoj imam tekstove ili pronaći bilježnicu s inspiracijom ili zaviriti u moje bilješke na mobitelu).

SUPER, A KOJI TI JE PRAVI POSAO?

S obzirom da po struci nisam književnik, moj je posao biti studentica. Kroz povijest malo je pisaca koji su mogli živjeti isključivo od pisanja, danas također. Povezala bih ovo pitanje sa onim zarađujem li od pisanja. Da se razumijemo, posao pisca nije samo pisati i izdati knjigu. Iza toga su sati buljenja u prazan papir, tisuću ispisanih papira koji na kraju nisu uvršteni u knjigu i da ne nabrajam. Pisac je na radnom mjestu čak i kad spava, ne treba omalovažavati ni jedan posao. 

TKO ZNA, MOŽDA NAPIŠEŠ NOVOG HARRY POTTERA!?

Harry Potter je postao klasik, ali ako želim uspjeh svojeg romana, ne bih željela da ga se uspoređuje s bilo kojom drugom knjigom, već da bude nešto novo na policama, nešto što će dalje inspirirati. 

OTKUDA TI SAMO TOLIKO IDEJA?

Što je najbolje, imam i više ideja nego što ih uspijem staviti na papir. Ti ne? Mene apsolutno sve može inspirirati, ali ne stignem uvijek sve pretočiti u riječi. Nepotrebna informacija, ali prosječno mi treba mjesec dana od ideje do potpuno osmišljene radnje, likova i kraja romana. U glavi imam posloženu i estetiku i karaktere i dijaloge i opise, cijeli film mi se odigra vizualno i auditivno u mislima. Od  nekih 10 ideja godišnje, do faze pisanja dospiju 3, a do završene faze 1. Prije te faze, meni je zadovoljavajuće što sam sama sebi ispričala priču. 

KOLIKO TI TREBA DA NAPIŠEŠ NEŠTO?

U cijelosti ne računajući pauze, rekla bih 6 mjeseci do godina dana. Ovisi koliko puta idem do kraja s inspiracijom, odnosno koliko je puta potiskujem, kočim i odgađam. Stava sam da ništa ne treba prisilno pisati tek toliko da ispunim normu. Jedan dan mogu pisati cijelu noć i napisati tri poglavlja, a jedan dan mogu izbrisati tri odlomka. 

TI ZNAŠ PISATI, DAJ MI NAPIŠI...

Moj me karakter tu sabotira i na kraju pišem kome što treba, što me ljuti. Ljuti me jer tada ispada da je moje riječi i misli napisala ta osoba i onda se nju hvali i ajme kako zna lijepo pisati, kad zapravo ja znam izraziti tuđe osjećaje bolje od njih samih. Nije problem pisati neke radove u timu, barem znam da će biti kvalitetno i točno. Više nikome ne želim ništa pisati, radite to sami ako ne poštujete moj umjetnički rad i stvaralaštvo.