Ja: Šta?
Mihajlo: Znaš...kada si otišla u Beograd, bio sam sa jednom djevojkom. Dok sam je ljubio, grlio, vodio ljubav sa njom, vidim tebe, a ne nju. Ali raskinuli smo jer nam nije išlo. Sa kojom god da pokušam, ti ćeš ostati u mom srcu. Nisi bila moja, ni sada, niti ćeš ikad biti moja nažalost, to su samo moje fantazije i nadanja.
Znaj da gdje god da odeš, i s kim si, bićeš u mom srcu zarezana, zauvijek.
Krenula sam da plačem, ne volim Mihajla, ali su me rasplakale ove riječi.
Ja: Mihajlo..da se postavim na tvoje mjesto iskreno i ja bih patila.
Mihajlo: Znam. Možda jesam mlađi jednu godinu, ali dobar sam, lijep sam, imam novac, auto, sve i trudio sam se godinama oko tebe, ali ništa...
Ja: Prelijep si, ali nisam takva osoba da budem sa muškarcem samo zbog tih stvari. Ne mogu da te gledam u oči, govorim "volim te", a ne volim te. Ne želim nikog da zavlačim, a ni tebe. Ja kad volim...to je iskreno.
Mihajlo: Da sam barem ja Aleksa koga voliš, ljubiš i grliš. Da sam barem taj srećnik kao što je on, da me voli prelijepa djevojka, sa dobrom dušom i tim dječijim pogledom. Sve bih dao, i dao sam. Ali ništa od toga. Nadam se da će ti taj Aleksa dati sve da budeš najsrećnija žena na svijetu.
Ja: Aleksa više nije dio mog života. On za mene više ne postoji.
Mihajlo: Zašto, Andrea? Daj mu još jednu šansu.
Ja:On mi je promjenio pogled na svijet. Hvala mu.
Mihajlo: Kako to misliš?
Andrea: Naučio me je da ne vjerujem nikome. Trebam mu biti zahvalna.
YOU ARE READING
Susret srca - ZAVRŠENA
FanfictionAndrea, djevojka koja ima za cilj da završi ekonomski fakultet, dolazi u drugi grad gdje se susreće sa mladim momkom koji će joj promjeniti pogled na svijet. Zapratite za još!
