Toliko sam bio srećan da sam odmah javio Andrei i Mateju. Policija je našla i čovjeka koji je maltretirao Taru. Toliko mi je drago da je nemoguće opisati.
Ja: Princu moj, hoćeš li spavati?
Saša: Mama...mama..
Ovo me je pogodilo jako. Šta da radim bez Laure? Sin moj jedini. Koliko god ga Andrea pazila, ne može zamjeniti njegovu pravu majku. Plakao sam, a on je stavio ruku na moje lice i obrisao mi je suze svojim malim ručicama. Nasmijao me je.
Ja: Hoćeš li da idemo da gledamo životinje?
Htio sam da ga odvedem u zoo vrt, on to jako voli. Klimnuo je glavom i smijao se. Spremio sam ga i odveo tamo. Svaku životinju sam mu pokazao.
Saša: Tata, vidi mamun...mamun.
Vikao je dok je pokazivao na majmuna. Toliko me zasmijava.
Ja: Ma ti si moj mamun.
Rekao sam i golicao ga. Ne bi me imao ko ovako zasmijavati kao on.
Saša: Tata vidi sad žijafa.
Ja: Baš je velika.
Saša: Ima vejik vjat.
Kako mi tako slatko priča, kad je dijete ovako srećno to je najljepša stvar na svijetu.
Ja: Hoćemo li popiti neki sokić?
Klimnuo je glavom. Odveo sam ga da popije sok u jedan kafić, odmah pored je bila dječja igraonica. Nisam htio da idemo dok se malo ne poigra. Sunce moje malo.
YOU ARE READING
Susret srca - ZAVRŠENA
FanfictionAndrea, djevojka koja ima za cilj da završi ekonomski fakultet, dolazi u drugi grad gdje se susreće sa mladim momkom koji će joj promjeniti pogled na svijet. Zapratite za još!
