Sve je bilo san..pjevušila sam i čekala da Michaela da pozvoni na moje glupo zvonce i da idemo napokon negdje zajedno.
Moje pjevušenje je prekinula zvnoce. Bila sam jako sretna i brzim trkom sam otvorila vrata i zagrlila Michaela. Ček'! ovo nije njegov parfem!
'Nisam znao da si mi oprostila'-Luke! Wtf?
'MOLIM?! Izvini ali ne..mislila sam da je Michael!'-rekla sam i ljuto se odmakla od njega.
Samo je spustio pogled i gledao u svoje cipele.
'Šta si došao ovdje? Da ćutiš ili..?'-rekla sam ljuto dok sam lupala štiklicom od parket.
'Došao sam samo da te zagrlim..sinoć sam sanjao kako ti fali moj zagrljaj pa..uhm..ovaj'-opet...zar opet hoće da budem shrvana? Ne ne ne Iva..ne smiješ biti shrvana zbog njega. Pa ti sada imaš svog Michaela.
Pogledala sam ga ravno u oči. Jednostavno mi je falila ta plava boja njegovih očiju. Ne mogu ovo...ali na kraju uvijek ostanem u čudu.
Suze su mu se slivale niz obraze,pa polako do vrata i nestajale u njegovoj bijeloj majici sa natpisom "NIRVANA"
'Luke..'-rekla sam tiho i prišla mu za jedan korak. Stvarno mi ga je bilo žao. Ali gdje je sad ona Iva koja je prije dan ili dva govorila kako voli kad on osjeti bol,kako sada voli osvetu. Gdje je ona Iva koja nije htijela otići upravo zbog OSVETE?!
-Ja mislim da je ta Iva nestala-govorila sam sama sebi u umu.
Nikad nisam voljela sebe. Upravo zbog ovog,moje emocije se mjenjaju kao i dan. Svaki novi dan,nove emocije. Dovoljni da poludiš. Shvatila sam da zapravo previše gledam u njega bez kontrole,pa sam spustila glavu na svoje cipele. Nisam samo zbog srama,već zbog poniženja. Pretvorila sam se u vješticu koja samo slama srca.
'Izvini.'-puklo mi je kao iz topa. Jednostavno sam morala.
'Za šta?'-pitao me je dok je zaustavljao svoje suze. Ali nije mogao.
'Za bol koju ti nanosim. A ti to zaslužio nisi.'-opet Iva i njezina dobrota koja je na kraju ubije. Do kraja. Ovaj put.
'Neka,zaslužio..'-krenuo je reći,ali njegovu rečenicu je prekinuo Michael.
'Zaslužio si šta?!'-upitao ga je smireno,ali ja sam u tom vrlo dobrom poznatom glasu mogla osjetiti ljutnu i bijes.
Luke je samo ćutao. Kao i ja. Oboje nismo znali šta da kažemo. Htjela sam na sav glas reci 'Luke volim te' ali nisam mogla. Kada bi krenula,samo bi me nešto steglo u srcu i suza bi potekla na obraz. Kao i njemu. Znamo da osjećamo isto. Ali ne iskazujemo. A sta je sa Michaelom?
'Iva šta se dešava?'-smireno me je pitao Michael. Trgnula sam se na njegov glas kao i Luke,i krenula smišljati šta reći...
'Ja ovaj..uhm...zvala sam ga da dođe po moje stvari'-opet sam ispalila najveću laž na svijetu.
'Pa gdje je ta odjeća?'-pitao me je crvenokosi dečko. Jaoo.
'Stavio ju je u auto'-rekla sam sa smiješkom. Vidjela sam da ovo Lukeu nije bilo nimalo lako za slušati,a kamo li meni za lagati.
'Pa zašto onda ovaj gad ovdje jo..'-okej dosta je.
'Michael ne! Samo ne vrijeđanje. Slušam ga cijeli svoj život. Mislim da je bilo dosta!'-okej,sada ozbiljno,sta se desava sa mnom?
'Molim?'-ostao je iznenađen.
'Ali on te je prevario'-rekao je Michael,a uvijek zaboravlja jednu stvar.
'I ti si Michael,i ti si me također prevario'-rekla sam sa malo žalosti.u svom glasu,ali sam na kraju ipak izbacila smiješak na svoje usne.
'Sada bi vas obojicu zamolila da odete. Nisam ni za razgovor,a kamo li sada i za neki dejt. Mozda se cujemo neki dan,kada vam budem spremna za razgovor. Do tada ništa. Pogledala sam napokon u njihove oči. Michael se samo okrenuo,otišao u auto i raspalio gasom te se u daljini gubio.
Ja i Luke smo se gledali u oči. Njegove više nisu bile plave. Bile su crvene. Crvene od plača. Plača zbog mene. Gadim se sama sebi. Počela sam jecati od plakanja u sebi.
'Uđi'-rekla sam tiho.
Samo je kimnuo glavom u unišao. Sjeli smo u dnevnu sobu i gledali u ništa. Takav je naš život.
'Izvini,jer sam ti upropastio dan u kojem si trebala biti sretna.'-rekao je sasvim tiho.
'Okej je. Razumijem te. Ni Michael nije za pohvalu. I on me je prevario.'-rekla sam odlučno.
'Ali on te nije prevario na dan prije vjenčanja'-rekao je tužno. Razočarano.
'Bio si pod utjecajem alkohola. I alkohol je uradio svoje'-rekla sam i potapšala ga po ramenu. Čekala sam da vidim šta će reći,no odgovor nisam dobila.
'Luke jesi li okej?'-postavila sam tako glupo pitanje. Kako da bude ok u ovoj situaciji. Naum mi je pao Joker sa svojom rečenicom "Aplauz za glupaču".
'Ne,nisam okej..ali proći će jel tako?'-rekao je u suzama.
'Nadam se'-potekla mi je jedna suza niz obraz,ali sam se ipak nasmiješila.
'Šta misliš kako će se sve ovo završiti'-pitao me je ozbiljno.
'Ne znam..ali samo znam da neće dobro. Jer Luke,nas troje smo nešto skrivili. Bog nas kažnjava. Ne da nam sreću u ljubavi,zar nisi to primjetio do sad?'-pitala sam ga.
'Dao nam je sreću koja je trajala kratko. Bila je kratka,ali i posebna.'-rekao je sa svojim smiješkom na usnama. Iskreno,fale mi njegove usne.
'Znaš li onu rečenicu iz knjige 'Paper Towns' -You will go to the paper towns and you will never come back?'-pitala sam ga.
'Znam,i znam da te asocira na ovo sve..'-kao da čita moje misli.
'Nego ovaj..Luke..sinoć sam sanjala nešto..'-uzmuckivala sam.
'Reci slobodno'-rekao je to tako lijepo i tiho.
'Sanjala sam kako ja ti i Michael,umiremo i da svi plaču za nama iako to nismo zaslužili'-rekla sam to sa nekom napetošću u srcu..
'Čudno..zar ne?'...
'Da..'
***
Nakon 1 sat,Luke je morao ići doma. Zvali su ga Jack i Ben. Dogovorili smo se sutra oko podne da se nađemo na planini očaja. Tako je mi zovemo. Nadam se da vi znate na koju planinu mislim. Ipak,mislim na planinu sa koje smo se svi htijeli baciti..nekad. Sutra ćemo samo razmjenjivati uspomene...
----------------------------
Hello..im back! Sigurno se pitati ili ne gdje sam ovih mjeseci..e pa ovako!
Sjećate li se kada sam u nekom partu napisala da se selim u drugu državu i da mi to jako teško pada...e pa to se je i desilo. Bila sam shrvana,daljina i sve to.
Odvojila sam se od najdražih osoba i to me ubija stvarno. Ali ne mogu tu ništa. Započela sam novi život u novom gradu,novoj državi. I odmah ću biti iskrena,nije lako. Ali sada obećavam da ću biti aktivna iako završavam ovu priču,nemate pojma koliko mi je žao,a toliko toga sam imala u planu :(
Nadam se da me neki nisu zaboravili,ako jesu neću im zamjeriti jer i ja sam zaboravila samu sebe -_-
Btw,ako ima neka cura koja je doživjela neku vako selidbu kao ja neka mi se javi u inbox da mi da kakav savjet,jer faktički ja umirem i ne znam šta da radim sa sobom.Hvala vam ako ste ovu glupost pročitali do kraja. Volim vas people's :D <3
