Uhvatila sam i zarobila svakog leptira,
Da baš kao i ja pati slomljenih krila.
Svakome sam poklonila dio svojih nemira,
I svih ružnih snova koje sam ikada snila.
Nema te, nije te bilo; ti privid si samo,
Moj um je duga bez boje i kraja.
Pobjegla bih negdje, ali nemam kamo,
Ja sam kao anđeo protjeran iz raja.
Gušenje i krik; opet sam se probudila
U vlastitoj krvi i besciljnom znoju.
Preko noći kao da sam se otuđila
I predala se strahu, i tijelo i dušu svoju.
Hvatala sam nevine leptire,
Potpuno uništena i zaključana iznutra.
Još nikada nisam vidjela kako netko umire,
A sada ja umirem od jutra do jutra.
