Još uvijek krijem požar u grudima,
I ne mogu ga ugasiti ledene kiše.
U bunilu gužve se stapam sa ljudima;
Nismo si suđeni, u zvijezdama piše.
Još uvijek te na nebu negdje tražim,
Nadam se da ćeš kao anđeo sići.
Iz minute u minutu sve više se plašim;
Ti nećeš mi prići.
Još uvijek šake stišćem prazne,
Ispario si poput tihe magle.
Na koži samo vidim tvoje tragove jasne;
Al' nema te, nema; promjene nagle.
Još uvijek noću buncam
To slatko, zvučno, tvoje ime.
I po tuđim vratima kucam,
Da pobjegnem od tvoje zime.
