Zatvaram se u vlastiti um ispunjen krikovima,
I tumaram hodnicima opasanim ledenim zidovima.
Zatvaram se;
Zatvaram se jer strah me pustiti svijetlo unutra.
Ti ne razumiješ, a bojim se,
Bojim se što donosi sutra.
Kopam po ladicama punih prašnjavih želja,
U mraku skrgućem zubima.
Opijam se od nekog starog veselja,
A zapravo čudim veselim ljudima.
Željela sam vidjeti more da pjeva uspavanku lađi,
Ono ju nosi i nosi i ubija.
Ti si tek sudionik u ovoj prljavoj krađi;
I sam Vrag za tebe navija.
Zatvaram sve prozore da ne uđe dim,
Dim od izgorenih obećanja disao ti ne bi;
Svi putovi vode u Rim,
A mene svaki odvodi k tebi.
Bojim se mira i bojim se rata,
Prekrivam oči da ne vidim više.
Bojim se svake minute i sata;
Bojim se tihe jesenje kiše.
