Još jedna suza slijeva se niz prozor,
Na mutnu svjetlu lebdi list.
I kao da je beskrajni obzor
Nečujno, smjelo obojao kist.
Sve večeras dobilo je smrtnu boju;
Čak i nemirni leptiri utonuli su u san.
I ova crna haljina mi je po kroju,
Ali možda neće biti kada svane dan.
Groblje odjednom izgleda živo,
Ako pogled bacim na tihu vodu.
I nijednoj zvijezdi noćas nije krivo
Što ne sjaji na nebeskom svodu.
Noćas kažu, kraj je svijeta;
Ugasnula sva su svijetla.
Meni je tama od onoga ljeta,
A rodim se sa pozdravom pijetla.
