Je li što ubijamo to dijete u nama,
Il' što samo umire od današnje kuge?
Gledaš dječji san koji se slama
I kako se pretvaramo u ispijene sluge.
Je li krhko srce još tada živjelo rat,
Jesmo li stari zbog uzaludnih nada?
Čuješ kako nam otkucava sat
I gubiš se na praznim ulicama grada.
Brzo je smijeh zamijenio plač,
Brzo smo poželjeli ono davno oteto.
Sa dvije oštrice na vratu nam mač;
Nismo znali da bilo je prokleto.
Tko ubija i ruši dječje snove i radost,
Tko gura nas u provaliju koja ne poznaje kraja?
Gledaš kako prodajemo nevinu mladost
I navlačimo gnjilu kožu zreloga sjaja.
