Plesala je valcer;
Plesala je, plesala uz krhak jecaj violine,
I svoju divnu priliku podarila je vjetru
Dok još nije znala da tragično gine.
Noć je kapala dugo;
Dugo je gorljivo gutala usnuli grad,
I dugo je ona plesala,
Skrivala kakav mukli čuči u njoj jad.
A bila je čista ko' ljiljana latica,
Nevino, krhko, kliznuše u zrak;
Violina je sve plačnije svirala,
Bio je to zaista neki vjetar jak.
Znatiželjnog djeteta žarni obraz na staklu,
Uz potres violine i grmljavinu vjetra;
Tragično gine u prljavom paklu
Za ljepotu svijeta.
Plesala je valcer,
Plesala je, dok nije nježno pala.
Pod tužnim prizorom bijele ljepote
Pjesma violine je stala.
