Na obali se nadzire život,
Tamo gdje dotiču se nebo i more.
Na obali osjetim vjetar i tajnu
Koju mi šapuće od zore do zore.
Ja nemam ništa dok ruku,
A šaka mi puna gorućeg zlata.
I znam pronašla sam mirnu luku
Usred strahovitog rata.
Sudbina je rastvorila svoja krila,
I mene je okružila tiha tama.
I to nekoć sam davno ja snila;
Da jesam, a nisam sama.
Prislanjam školjku na uho;
Čujem tek šum tvojega glasa.
More mi je satkalo novo ruho
I ovo je bolje od spasa.
