Ne znam na što me podsjećaju;
Jesu li to krhotine želja,
Strahovi prognanih iz raja,
Ili su to bijele mrlje na plavom papiru?
Jesu li to obrisi anđela,
Jeli to tek lepet lakih im krila?
Možda je latica božura,
A možda je stavila ih tamo vila.
Što ako su to krvave žudnje
Izblijedjele na podnevnom suncu;
Što ako dodirnem lažnu pahulju,
Hoće li pasti kao mrtva lasta?
Promatram lažljive sjene,
Tako su nestalne i lomljive.
Da barem me zagrli ta mekana magla
Pa da osjetim mir gore s neba.
