Lažljive ruže pjevaju baladu,
Ranjene duše opet plešu zadnji ples.
One se smiju tom sramotnom padu,
A i same kasnije krase hladni lijes.
Uz krikove glasova polomljenih
One i dalje pjevaju, pjevaju, a lažu.
Na putu stotine duša ostavljenih;
Mjesec im čuva stražu.
Uzdišu, uzdišu slatki zrak
Što najavljuje nekakvu oluju.
Lijepom smrću je ispunjen mrak;
Ružinom pjesmom se truju.
I sve da mirišu bogovski snažno,
Sve da su krasnije od Afrodite lijepe;
Što će vam, ako je lažno,
Ako će otrovati duše vam slijepe?
