Potrošili smo vječnost i želje
Ne znajući da sutra donosi oluju.
Uzalud u drugima tražimo veselje;
Po našoj sreći oni pljuju.
Potrošili smo zimu, potrošili smo ljeto,
Iskapali smo svaku suzu slanu.
Odbacili smo sve što je njima sveto;
Ludovali noću, spavali po danu.
Potrošili smo nevine poglede slatke
I uspomene i sve radosti.
Za trenutke uživanja živimo kratke
I vrlo često skrivamo slabosti.
Potrošili smo vječnost na one što lažu,
Potrošili smo mlade ruke.
Lopovima čuvamo stražu
I nitko ne zna za naše muke.
I sad svi gledamo za djecom rumenom,
Pitamo se kako smo nestali?
Oni nas smatraju tek ružom uvelom,
A što bismo bili da smo tada prestali?
