Tako je tužan stari kesten;
Tako je tužan, zlatne suze plače.
I dijete, što se pod njim igra,
Smije se i od sreće skače.
A vidim, kako je umoran;
I ne planira on nikakva bijega.
Stoji u tišini i pati,
A vidi se - dosta mu je svega.
Žao mi je gledati ga tek kao sliku;
On je slomljenima nada.
I on priča uvijek istu priču,
I šušti staru pjesmu ulicama grada.
Tako je tužan stari kesten,
Tim suzama nostalgiju mi budi.
Promatram ga kako mi se daje-
Prašnjavim ulicama tek prolaze ljudi.
