Puštam sjetu da se istopi
Sa hladnim nebeskim suzama,
I taj pogled što me opi;
Miris, miješam sa uvelim ružama.
I kao da ne vidim dok se ruše
Te prljave kule od karata,
Sudbinu vjetar odnosi; puše,
A tebe mi nema od sata do sata.
Ranjena i sama
Ja bježim od rata;
Od tebe svaka rana
Ko' od suhog je zlata.
Puštam bol da boli i peče,
Ma neka i boli, od tvojih dodira.
I iznenada tvoje ruke me liječe;
A ja postala sam rob tvojih laži i nemira.
