Pitam se zaista komu ja pišem,
Za koga ja pjevam najljepše balade?
Za koga ja noćima dišem,
Komu ja ispovijedam svoje jade?
Pitam se zašto mi pjesme ne valjaju,
Za koga su postale tako tužne?
I za koga se moje suze iskradaju;
Uplakane djevojke kažu da su ružne.
Gdje meni dani bježe i zbog čega,
Kako sam odjednom tako blijeda?
Dodirujem obraze hladnije od snijega
I oči koje je ispila bijeda.