Okretali lice blistavi su ljiljani,
Okretali k Suncu, okretali Bogu;
Prosipljala ja sam suze po ledini,
Sjećam se mirisa, prestati ne mogu.
Još jedna lasta pozdrave mi nosi,
Pozdrave pune sjete negdje izdaleka.
Još tvoji su prsti u mojoj kosi;
Još je moje boli nabujala rijeka.
Ti si kao pero nošeno vjetrom,
Ne možeš kontrolirati sudbu prokletu.
Nestala si kao hladnoća sa ljetom,
Tko plaća budućnost nam otetu?
Haljina ti od jezivog cvijeća
Čiste, bijele boje.
'Mjesto ljiljana miriše ugasla svijeća,
Al' te mrtve boje tebi ne stoje.
Sjedim u travi i čekam da ustaneš,
Preko križa promatram teške oblake.
I još samo danas molim te da ostaneš;
I odjednom ti čujem korake.
