Vrijeme ne može obrisati bol
Ni ožiljke koji se otvore kada ti spomenu ime.
Zrak je mirisao po spaljenim stranicama.
Bilo je proljeće, ali je bilo ispunjeno šušketavom tugom.
U mojim žutim očima navirala je kiša.
Željela sam se vratiti kući,
U dom čiji je kutak podsjećao na sunce.
Osamljene prostorije mojega uma bile su hladne.
Vrijeme ne odnosi drhtavicu,
Ona ne odlazi s ljetom.
Svake noći uvlačiš mi se pod kožu
Zajedno sa sjetom.
