I čovjek se umori;
Umori ga žubor rijeke i ptičji pjev.
I ko' što sjena gmiže zidovima
U njemu puzi i pali se gnjev.
Umore ga umorne note;
Sumorna djeva, na licu joj rana.
I ona je vidjela strašne grjehote,
I to je umara od dana do dana.
Zadršće grana prema sivu nebu;
More gasi i utapa daleku oluju.
Umorni čovjek otisnu se na pućinu
Tražeć' neku bolju životnu struju.
I umori se tako hrabri čovjek;
Umore ga strasti i umore ga suze.
I uzalud u krvavom vinu traži lijek,
Bog ne vraća ono što Vrag uze.
