Samo se plava prelijeva u litrama,
Plavi um i plave misli svjetlucaju ko' more.
Mi pronalazimo dom u skitnjama,
I pjevušimo ipak tužni dok ne svanu zore.
Lutalice smo i nema nam kraja,
Slobodniji smo od nebeskih neukrotivih ruku.
I dok svi ljudi nešto spominju se raja
Nas drukčiji putovi vuku.
Pokušali smo davno al' smo brzo pali,
Na zidu je još jedan grafit sa okrvavljenom posvetom.
Da svijet je vrlo okrutan tada nismo znali,
I vraćamo oteto ovom gnjevnom osvetom.
Ukrali su nam sreću sebi tražeći spas,
Ali svi sad svijetle i mi letimo tamo gdje je ljepše.
Nisu čuli naš drhtavi glas,
Idemo ondje gdje nas gledaju mekše.
Sad sve je plavo, gube se brige sa lica,
Ulica pleše sa nama možda posljednji ples.
Svatko od nas misli da je ptica
I nije spreman leći u ledeni lijes.
