Trava je ispunjena strahom,
A i krošnjama nekako vlada nemir.
Noć je ipak tiha, ali previše tiha
Da se ne zapitaš gdje su pobjegli čvrci
I noćni leptiri, ili pak zvijezde?
Tijelo mi je poprskano ožiljcima
Koje skrivam vlastitom kožom;
Noćas se tako poznate note vraćaju i prijete.
Zatomila sam čežnje i prigrlila plahte
Osluškujući;
Bojala sam se praznine koju je donosila tama.
Zidovi su hladni.
Znala sam, trebalo se nešto desiti;
Znala sam jer nebo je govorilo umjesto tebe.
Prigrlila sam plahte.
Trebala sam se pomiriti sa tamom;
Nije ona bila kriva što meni ne sija moje svijetlo.
