Progutao si sve zvijezde padalice;
Utopio si svaku želju u vlastitoj boli.
Tek dva krvava oka krase ti lice
I sličiš na osuđenika što za život moli.
Nisu te pitali kako su noći hladne
Prolazile dok si sjedio na prozoru.
Trgaju te zvijeri gladne
I ostavljaju komadiće tebe negdje na obzoru.
Preživljavaš sve čežnje sam uz svijeću,
Uz osmijeh što laže dok ne otvoriš usta.
Sve zlatne suze poklonio si cvijeću
I tvoja duša je pusta.
Progutao si zvijezde padalice
Ti ratniče bijeli; odbijaš priznati pad.
Sputaniji si od okovane ptice
I smijehom ublažavaš jad.
