Valjam se u tami koja ipak svijetli,
Spiram suzom kaljužu tvojega zla.
Blijedim jutrom utihnuli su pijetli
I niknuo je grijeh iz ovog svetog tla.
Da u agoniji svijaju se stabla,
Da se gase zvijezde ti slijepče ne vidiš.
Vrag nad tobom lije suze iz kabla;
Ti se i ne stidiš.
Kukavico što te majka rodi slaba
Gdje se liječiš kad ja te liječiti ne mogu?
Tajnu krije krošnja šaputavog graba;
Ja predajem se Bogu.
Jadni izbjeglico jesmo li mi stranci,
Stranci sa ponešto uspomena?
Vidim nešto tugo teški su ti lanci,
Diše li ti duša odbačena?
