Mi smo samo djeca
Koja su izgubila igračke;
Stara trešnja jeca
Pod težinom tužne ljuljačke.
Naš smijeh isprala je kiša
Koja je bila veoma hladna.
Naša pjesma sve je tiša;
Naspram grmljavine jadna.
Skrili smo se u tmicu
Jer smo se bojali dignuti glas.
Sada ispijeni i stari u licu
Na ulici tražimo spas.
Vatru u očima ubijaju sijede
I bol u spretnim rukama.
Polako nam uspomene blijede;
Izloženi smo mukama.
Mi smo samo djeca
Bez sreće i nade.
Dan za danom jeca;
Stari smo, život sudba krade.
