Svaka sjena tebe mi je uspomena,
Krvava zidom puže; krvava ko' krvave ruže.
Krik što hara mi tijelom nazivam djelom
Slikara tek zlokobna; na usnama drhtavica otrovna.
Uzdisaji ponoćne tuge nisu bolji od šuge,
Kako se umire želim znati; kada će patnja stati?
Agresivan miris tvojega parfema i varljiva trema,
Pogledom te tražim preko trijema; tebe nikad nema.
U samotnom tonu, polomljena sam na tronu;
Otkucava sat, ja znam da čeka me rat.
