Opet ti opraštam i gušim se u boli
Dok te gledam kako blijediš.
Ovo nije čovjek koji me voli,
A ti tu nijemo sjediš.
Promatram te kako veneš;
Kunem ti se da i mene peče.
I prije nego što od mene kreneš
Obasipljem te poljupcima koji liječe.
Opet ti opraštam jer si dušu prodao,
Zbog čega to ipak radiš stalno?
I kako si samo tako propao,
Ili je za ova ozbiljna pitanja previše rano?
Promatram te kako se rušiš;
Iz sekunde u sekundu postaješ prah.
Sa svojim grijehom me gušiš
Pa mi ipak od sreće zastaje dah.
Želim da odeš i ne vratiš se k nama,
Da pokupiš laži i uništeno tijelo.
Al' ipak i kad pomislim srce mi se slama
Pa priznajem još jedno pogrešno djelo.
Opet ti opraštam jer se bojim da zaspeš,
Bojim se da zatvoriš te svoje mutne oči.
I opet mi života kradeš
A ja se molim da će strah proći.
Promatram te kako veneš,
Kako ti drhtavica uzima tijelo izmučeno.
Ti kao da padaš pa se opet penješ
I smiješ se jer znaš da ti je oprošteno.
