Na modruljastom nebu limunova kora,
Mirisna trava tako slatko uzdiše.
I kao da sve je samo noćna mora;
Svu ljepotu isprale su moje boli kiše.
Kako patnja odnosi mi vid;
Tako lako nestanu i istope se boje.
I kao da guram nevidljivi zid,
I ubijam zloduhe što sudbu mi kroje.
Stalno šiba vjetar ledeni,
A možda je to strah u mojim kostima?
Možda to je sunca tračak medeni;
Sve ostalo nazivam nepoželjnim gostima.
Gledam kako niče cvijeće;
Bože, kroz led pupaju ljubice.
I sve se ponovno rađa i kreće,
I ja sam pobjegla iz svoje tamnice.
