Vlažne tračnice pjesmu sviraju
Kao bolan podsjetnik da nemamo sutra;
I kao da srce mi kidaju,
Jer ja ne znam gdje si do jutra.
Izgnjijalo drveće svija se
Pod teškim oblacima.
Ja jednostavno bježim, gubim se
Negdje sa tuđim koracima.
Nestaje iza mene ružna, mokra trava;
Ja promatram nebo i zamišljam
Nevinog anđela kako spava.
Kroz ledeni prozor upijam samoću,
Rušim se jer mi ništa nemamo.
Ali borim se; grizem,
I molim te da se ne predamo.
