Pronašla sam te i privila na grudi,
Ko' ranjenoj ptici liječila rane.
Ti si sada onaj koji greške mi sudi,
A ne gledaš na one malo bolje dane.
Umirao si kao kakvo lane,
Tako preplašenih očiju me gledao.
Sad mrziš mene i sve moje mane;
Podzemlju si me predao.
Moje tijelo se hladi iz dana u dan,
A ti si gluh na moje vriskove.
Osjećam gdje padam u sve dublji san;
Imam samo ledene zidove.
Voljela sam te ko' majka dijete,
A na grobu mi ni cvijet da ostaviš.
Sva sjećanja se vraćaju i prijete;
A ja ko svijetlo čekam da se pojaviš.
