/JUTRO/
/LOUIS'S P.O.V/
Sjedio sam u dnevnoj sobi i gledao sam televiziju. Neki blesavi filmovi, tv kvizovi i svakakve gluposti su se emitirale na televiziji. Pogledao sam na sat i on je otkucao 10:00 sati. Već se bliži podne ,a Clarissa još uvijek spava. Mora da je bila budna cijelu noć. Odlučio sam ju probuditi kao nekada.
Otišao sam gore u sobu i lagano sam otvorio vrata. Ugledao sam ju kako slatko spava ,a pritom u ruci drži mobitel koji je stisnula blizu srca. Čemu to? Zar ima nešto što ja ne znam?
Došao sam do njenog kreveta i izvukao sam mobitel iz njene ruke na što se ona lagano trznula. Slučajno sam dotaknuo jedan od donjih tipka na njenom mobitelu i otvorila mi se Liamova slika na pozadini. Što je sada ovo? Ostao sam zbunjen. Zar je moja mala sestrica zaljubljena u mojeg najboljeg prijatelja? Iz misli me trgnulo njeno tiše mumljanje i uskoro su me dva velika smeđa oka gledala uspavano dok sam ja držao njen mobitel u ruci. Sada ću nadrapati. Sigurno će misliti da sam joj uzeo mobitel kako bi ga provjerio. A i ona će nadrapati jer mi očito nešto skriva.
'Lou..'-Rekla je tiho i uspavano, pa je pogled bacila na moju ruku kojoj se nalazio njen mobitel. 'Što radiš s mojim mobitelom?'-Upitala me.
'Maknuo sam ga iz tvoje ruke kako ti se ne bi otopio u ruci. Prilično si ga snažno držala.'-Rekao sam. Podigla se u kako bi sjela na krevet i pogledala me.
'Lou.. oboje znamo da je to praktički nemoguće, zato sada ispusti moj mobitel iz svojih ruku ili nećeš dobro proći.'O zanimljivo. Tek se probudila, a već mi prijeti. E to je moja sis. Stavio sam mobitel na njen noćni ormarić.
'Evo nemam ga više.'-Rekao sam. 'Bravo. Dobar dečko.'-Rekla je kroz smijeh i počeškala me po glavi. Kao da sam pas ,a ne čovjek. Ustala je iz kreveta i krenula je prema kupaonici kada sam ju zaustavio. 'Clarissa čekaj...'-Okrenula se prema meni i dala mi je znak očima kao što je sada? 'Ovaj..Clarissa..ima li nešto što ja ne znam?'-Oči su joj umalo ispale na pod, a gledala me skoro pa preplašeno. Kao da se nečega boji. 'Ne Lou.. Nema. Sve znaš.'-Rekla je.
'Sigurno? Jer...imam osjećaj kao da mi nešto skrivaš.'-Rekao sam.
'Imaš krivi osjećaj braco, ne skrivam ti ništa. Znaš da ja to ne bi nikada mogla. Brat si mi i uvijek ćeš sve znati u vezi mene.'-Rekla je i sitno se nasmijala.
Imao sam osjećaj kao da mi laže. Samo želi zakopati istinu ovim riječima kako se ne bi opterećivao njenim životom.
'Dobro sis. Ajde onda požuri s kupaonicom. Želim da dođeš na topli doručak dolje u dnevnu.'-Rekao sam i poljubio sam ju u čelo na što se ona nasmijala i otišla u kupaonicu.
Ja sam otišao dolje kako bi spremio doručak./CLARISSA'S P.O.V/
Stajala sam pred ogledalom i slagala sam rep. Cijelo vrijeme sam mislila o tome da Louis ipak zna nešto. Da zna za mene i Liama. Ali...kako? Kako je saznao? Moj mobitel...zar je on mene provjeravao? Složila sam kosu u rep, umila se i otišla sam dolje u dnevnu gdje me već dočekao miris palačinka i stol na kojima su se nalazile.
Sjela sam za stol i cijelo vrijeme sam gledala u Louisa.
'Što je? Zar imam nešto na licu da toliko buljiš u mene?'-Upitao me. 'Ne ne nemaš ništa na licu.' 'Nego?' 'Ništa. Samo te gledam, a to mi je valjda dozvoljeno.' 'Da jest.'- Rekao je i sitno se nasmijao. Nekako je čudan. Sigurna zna nešto. Sigurno je nešto shvatio samo to želi sakriti.'Lou.. mogu te pitati nešto?'-Upitala sam ga. 'Naravno.'-Rekao je dok je uzimao griz palačinke. 'Zašto si imao moj mobitel u ruci kada sam se probudila?'-Upitala sam ga.
Pogledao me i vratio je palačinku u tanjur.'Rekao sam ti ranije zašto.' 'Lou.. oboje znamo da nije zbog toga.' 'Da zbog toga je. Pa zar ne misliš valjda da sam ti provjeravao mobitel?'-Rekao je. Samo sam ga pogledala i zagrizla sam palačinku kako bi izbjegla bar nekako ovo pitanje. Ne želim svađu, a sudeći po ovome svađe će itekako biti.
'Misliš to zar ne?'-Upitao me. Pojela sam i zadnji komadić one palačinke, obrisala sam usta jer sam bila malo zaprljana Nuttelom i pogledala sam u Louisa. 'Nije da mislim nego...' 'Nego si sigurna u to.'-Prekinuo me usred rečenice. 'Nije istina.'-Rekla sam. 'Lažeš Clarissa. Znam da to misliš.'-Rekao je. 'Pa kako da to NE mislim kada si to prije uvijek radio kada bi ja spavala ili kada bi mi mobitel ostao kod kuće?!'-Slabije sam se izvikala na njega. 'To je bilo prije Clarissa. Ovo je SADA.' Povisio je ton, a ja sam ga pogodila ravno u živac. Bravo Clarissa.
'Neka je to sada. Neka je. Svejedno si dirao ono šta je moje, a znaš da mrzim. Znaš to jako dobro.' 'Baš zato jer to znam, ja ti nisam dirao mobitel nego sam samo ga micao iz tvoje ruke. Skoro si ga slomila.' 'I da jesam zašto te briga? Ionako je moj.' '
Znaš što?! Nemam ja živce za ovo.-Govorio je podižući se od stola ljutito. Idem kod tvog dragog.'I bum. Kao da me pogodio grom iz vedrog neba. Mog dragog? Zar on zna za Liama? Za nas? Eto opet onog pitanja koji se pojavilo maloprije.
'MOLIM?! Mog dragog?! Jesi ti Louis normalan?! Kakav moj dragi?!'-Počela sam glasno vikati time pokušavajući pritom prekriti to da sam s Liamom. 'O vjeruj mi. Znaš da mislim na Liama.' 'Ti...ti naprosto nisi normalan.' Rekla sam udarajući se po glavi. 'On i ja smo samo prijatelji. Ništa drugo.' 'To sam i ja mislio dok...'-Zastao je. 'Dok? Nastavi sada kada si već počeo.' 'Ne želim. Samo idem.'-Rekao je kretajuči se prema vratima. Krenula sam za njime. Htjela sam čuti nastavak od ovog dok.
'LOUIS STANI! ZAVRŠI ONO ŠTO SI ZAPOČEO!'-Izvikala sam se i mislim da me sada cijela zgrada mogla čuti kako vičem na svog idiota od brata. Okrenuo se prema meni suznih očiju. 'DOK NISAM VIDIO TVOJU POZADINU.'-Izderao se. 'AHA VIDIŠ DA SI IPAK DIRAO MOJ MOBITEL I PROVJERAVAO ME!'-Izvikala sam se natrag. 'CLARISSA JEBEMU PO STOTI PUT DANAS...JA TE NISAM PROVJERAVAO!' 'NISI A VIDIO SI MI POZADINU PREMA KOJOJ SADA TVRDIŠ DA MUTIM NEŠTO S LIAMOM. PA BUDALO ON JE TVOJ NAJBOLJI PRIJATELJ! JA TO NIKADA NEBI MOGLA UČINITI SVOJEM BRATU. NIKADA! -Upravo sam lagala vlastitom bratu. Šta ja radim pobogu?!
'Clarissa znam da lažeš. Vidim ti u očima. Tvoje oči nikada nisu mogle lagati. Bar ne meni.'-Rekao je tiše što znači da se smiruje. 'Clarissa..zašto mi lažeš? Brat sam ti. Gdje je nestalo ono od maloprije? Ono :'Znaš da ja tebi nikada ne bi mogla lagati. Brat si mi i uvijek ćeš sve znati u vezi mene.' Gdje je to nestalo? I to u jednoj sekundi.'
Šutjela sam. Nisam znala kako da se obranim. Uvijek sam se znala obraniti ali sada...uhvatio me na moje riječi. Sjela sam na pod i uhvatila sam se za glavu. Spustio se na pod i sjeo je do mene.
'Clarissa..'-Počeo je i ja sam ga morala već sada zaustaviti. 'Ne stani. Ne govori ništa više. Sada ja govorim.' -Pogledao me i čekao je da kažem što želim. 'Što se tiče Liama..On i ja...on i ja smo nešto ..nešto za on i ja nemamo naziv. Samo...samo smo sretni zajedno.'-Rekla sam. 'Sis..zašto to nisi odmah rekla? Zašto si šutjela u vezi ovoga svega?'-Upitao me. 'Nisam htjela da poludiš i nisam htjela rastaviti vaše prijateljstvo.' 'Zar ludim?'-Upitao me. 'Ne.'- Odgovorila sam kratko. 'Zar si razdvojila mene i Liama?' 'Nisam ali bojim se da ću to napraviti uskoro. Pogotovo sada kada znaš.' 'Nećeš. Vjeruj mi da nećeš. Sis..u njegove ruke bi položio tvoj život. On mi je poput brata i njemu jedino vjerujem. On će te čuvati, znam da hoće. I ja nikada neću imati nešto protiv vas. Oboje ste mi bitni i ako ste sretni zajedno ..budite i dalje. Zaslužujete jedan drugoga ,vjeruj mi.'-Rekao je i sitno se nasmijao.
Malena suza mi ja pala niz obraz. Ovo nisam očekivala. Nisam očekivala ovu podršku, ove riječi.. ijedno od toga.
'Hvala ti Lou...hvala ti stvarno.'-Rekla sam i zagrlila sam ga.
'Tvoja sreća mi je oduvijek bila najbitnija i uvijek će biti.'-Rekao je na što sam se ja nasmijala i snažnije ga zagrlila.
'Ajde sad stvarno moram ići. Moram dovršiti još neke stvari sa Simonom.'-Rekao je i podignuo se s poda. 'Lou...'- Uhvatila sam ga za ruku i okrenuo se prema meni dok sam ja još uvijek sjedila na podu. 'Obećaj mi da nitko neće saznati za Liama i mene. NITKO. Samo mi to obećaj, pa možeš ići.' 'Obećajem sis. Ovo ostaje između nas.'-Rekao je i nasmijao se sitno. Zatim je otišao van iz stana, a ja sam otišla u svoju sobu kako bi se presvukla iz svoje pidžame.
YOU ARE READING
Love Is A Game
Fanfiction"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."